Nova međunarodna studija otkriva da meditacija nije pasivno opuštanje, nego stanje pojačane moždane aktivnosti koje mijenja način na koji neuroni međusobno komuniciraju.
Istraživači sa Sveučilišta u Montrealu i Talijanskog nacionalnog istraživačkog vijeća okupili su 12 redovnika Tajlandske šumske tradicije iz samostana Santacittārāma pokraj Rima. U laboratoriju u Chieti-Pescari snimili su im moždanu aktivnost pomoću magnetoencefalografije (MEG), tehnologije koja s iznimnom preciznošću bilježi električne signale u mozgu.
Znanstvenike su zanimale dvije klasične tehnike:
• Samatha – usredotočeno promatranje, najčešće daha, s ciljem postizanja duboke smirenosti i koncentracije. • Vipassana – nepristrano uočavanje misli, emocija i tjelesnih osjeta kako nastaju i prolaze, radi razvoja mentalne jasnoće.
„With Samatha, you narrow your field of attention, somewhat like narrowing the beam of a flashlight; with Vipassana, on the contrary, you widen the beam”, objašnjava koautor studije Karim Jerbi.
Tim je mjerio neuralne oscilacije, složenost signala i pokazatelje takozvane „kritičnosti”, stanja na granici reda i kaosa koje se smatra optimalnim za obradu informacija. „A brain that lacks flexibility adapts poorly, while too much chaos can lead to malfunction, as in epilepsy”, dodaje Jerbi.
Rezultati objavljeni u časopisu Neuroscience of Consciousness pokazuju da obje meditacije povećavaju složenost moždanih signala u odnosu na stanje mirovanja, što sugerira da se mozak ne umiruje, nego prelazi u dinamično, informacijama bogato stanje. Istodobno je zabilježeno opće smanjenje nekih parametara globalne organizacije neuralne aktivnosti.
Najizrazitija razlika uočena je u koeficijentu odstupanja od kritičnosti: Samatha stvara stabilnije i fokusiranije obrasce, dok Vipassana približava mozak ravnoteži između stabilnosti i fleksibilnosti. Što je mozak bliže toj ravnoteži, učinkovitije prebacuje pažnju i bolje pohranjuje informacije.
Zaključno, rezultati podupiru povezanost meditacije s modulacijom neuralnih oscilacija, povećanom složenošću moždane aktivnosti i promjenom kritičnosti. „Since meditation is an active state that engages attentional processes, it affects several aspects of brain function, leading to improved well-being and a reduction in stress and symptoms of anxiety and depression”, kaže Jerbi.
„This unique combination allowed us to document with unprecedented precision what happens in the meditating brain”, zaključuje on, ističući da moderna tehnologija otvara novi prozor u tisućljetnu praksu.