Zagrebački Super Konzum u Sarajevskoj ulici odnedavno ima mesnicu otvorenu tek od 7.30 do 17.30. Ispod obavijesti o skraćenom radnom vremenu stoji podsjetnik kupcima da je „pakirano meso dostupno u rashladnim vitrinama”. Razlog je jednostavan – „nema mesara”, potvrđuje jedan od tek dvojice djelatnika koji su jutrom na pultu.
Problem daleko nadilazi jednu adresu. Trgovački lanci diljem Hrvatske suočavaju se s kroničnim manjkom kvalificiranih radnika, posebno mesara, što se početkom turističke sezone dodatno produbljuje.
• 10 % ukupne radne snage u maloprodaji nedostaje, procjenjuje Martin Evačić, predsjednik Udruge trgovine pri HUP-u, što znači oko 9 000 ljudi manje samo u prehrambenim trgovinama. • Butchera fali „sigurno 15 do 20 %”, dodaje Evačić, pa su mnogi lanci skratili radno vrijeme ili potpuno ukinuli mesne pultove. • Pekarski odjeli s osobnom uslugom također nestaju; kruh se sve češće prodaje u samoposlužnim korpama.
Strani radnici privremeno popunjavaju rupe, no ni to nije dovoljno. Prema podacima kojima raspolaže stručnjak za trgovinu Dragan Munjiza, u Hrvatskoj je izdano više od 200 000 radnih dozvola, a udio stranaca u cjelokupnoj radnoj snazi uskoro bi mogao premašiti 10 %. U maloprodaji su već na 7–8 %, a ljeti i više. Pojedini lanci u Istri vozačima (uglavnom stranim) plaćaju i do 3 000 eura neto, samo da bi roba stigla na police.
„Mesari su deficitarni jer za dobrog mesara treba dosta prakse i stručnosti, a plaće su među najvišima u trgovini. Kad ih nema, lanci gase klasične mesnice i prelaze na meso u pliticama”, objašnjava Munjiza. Time je, naglašava, poslovanje „praktičnije i jeftinije”, ali kupci ostaju bez savjeta, komunikacije i usluge rezanja ili mljevenja mesa.
Posljedice su vidljive: manje posložene robe, „rupe” na policama, istaknute cijene i akcije koje kasne, opterećeni djelatnici koji jedva stižu biti ljubazni te čitave trgovine koje rade samo jednu smjenu. U srcu sezone, procjenjuje Munjiza, u maloprodaji nedostaje i do 5 000 ljudi.
Ima i iznimaka. Munjiza navodi da pojedini trgovci zapošljavaju isključivo domaće radnike i plaćaju ih iznadprosječno, pa nemaju problema s kadrom. No i oni, zbog pritiska troškova, „racionaliziraju svaki segment poslovanja”.
Hrvatska obrtnička komora poručuje tek da se „u strukovna zanimanja upisuje sve više djece”, ali brojke o mesarima koji će uskoro završiti školu zasad ne nude utjehu – police i pultovi već su prazni, radno vrijeme se skraćuje, a potrošači su prisiljeni naviknuti se na hladnu ambalažu umjesto tople riječi mesara.