Rujanski Festival svjetske književnosti privukao je u Zagreb austrijskog pisca Karla-Markusa Gaußa, nezaobilaznog kroničara europskih margina. Iako je došao predstaviti hrvatsko izdanje najnovijeg zbornika proznih minijatura „Kameni brod“ u prijevodu Milana Soklića, nastup je obilježio i „molekularni“ prosvjed dijela propalestinskih aktivista.
Povod nezadovoljstvu bile su Gaußove izjave iz intervjua uoči dolaska, u kojima je poistovjetio potporu palestinskom narodu s podrškom Hamasu te kritiku izraelske politike s antisemitizmom. Aktivisti su to označili nedopustivim pojednostavljivanjem pa su simbolično, ali glasno, izrazili otpor pred mjestom promocije.
Unatoč napetostima, publika je pokazala zanimanje za „Kameni brod“, knjigu u kojoj se miješaju putopis, esej i dnevnički zapis – prepoznatljiv gaußovski koktel vodiča po „europskoj provinciji“. Salzburški autor (rođen 1954.) ponovno otkriva rubne predjele kontinenta i likove izgubljene s radara velike povijesti. Kao i u ranijem introspektivnom hitu „Avanturističko putovanje kroz moje sobe“, Gauß dokazuje da je dovoljno zagledati se u najbliže okruženje kako bi se otvorile beskrajne geografske i kulturne karte.
„Svako je groblje drukčije, ali sva groblja govore o životu… Po grobljima se šeće, romane se čita“, bilježi autor u jednom od eseja, uspoređujući šetnju tišinama grobova s čitanjem romana koji traže stalno kretanje kroz tuđe sudbine.
Posebnu pažnju posvećuje „zaboravljenim“ piscima poput Kurta Helda, autora dječjeg klasika „Crvenokosa Zora i njezina družina“, čija je radnja smještena u senjskoj tvrđavi između dva rata. Roman, objavljen u 36 njemačkih izdanja i preveden na osamnaest jezika, na hrvatski je stigao tek 2017., što je, sugerira Gauß, pokazatelj koliko nam je ponekad potrebna „književna ekspedicija“ da bismo otkrili blago u vlastitom dvorištu.
Nakon „Kamenog broda“ autor je u Austriji objavio i esejističku knjigu „Krivnja neznanja: Eseji protiv duha vremena i antisemitizma“, koja je potaknula prijepore i dovela do zagrebačkog prosvjeda. No na samom festivalu rasprava se ipak vratila književnosti: o važnosti da, kako kaže Gauß, „podrška mrtvih“ vodi žive kroz priče koje i dalje čekaju da budu ispričane.