Zagrepčanka je nakon petnaest godina prvi put javno progovorila o, kako kaže, „čudu” koje je preokrenulo život njezine obitelji.
Majčin sin bolovao je od epilepsije, a neizvjesnost svakog novog napadaja pratila ih je iz dana u dan. „Gledati vlastito dijete kako pati, a ne moći mu pomoći, bilo je najteže iskustvo”, prisjetila se.
Potaknuta željom za utjehom, 2009. godine otišla je na molitveno-evangelizacijski susret Kristofora na Jelenovcu. Tijekom molitve za bolesne čula je riječi voditelja: „Isus sada ozdravlja jednog mladića od epilepsije”. Taj trenutak opisuje presudnim:
„U mom srcu se nešto pokrenulo; kao da mi je netko šapnuo: 'To je tvoj sin'. Osjetila sam mir i toplinu koju je teško opisati riječima.”
Po povratku kući nastavila je, kaže, „živjeti dan po dan s vjerom u srcu”. Napadaji su prestali i njezin sin, prema njezinim riječima, od tada nije uzao nijednu tabletu protiv epilepsije. „Evo, prošlo je više od 15 godina! Moj sin je potpuno zdrav; bez lijekova, bez napadaja – potpuno zdrav.”
Svjedočanstvo je godinama držala za sebe, ali ga je sada odlučila podijeliti kako bi ohrabrila druge roditelje koji prolaze slična iskušenja i podsjetila ih na, kako vjeruje, snagu zagovorničke molitve.
