More je u noći sa Velikog petka na Veliku subotu progutalo teretnjak „Stilla Maris”, ali nije slomilo njegovu posadu. Dvanaest pomoraca – kapetan Marko iz Postira na Braču, mladi strojar Luka iz Vinišća, kuhar Šime iz Salija na Dugom otoku i devetoricom kolega – provelo je sate u brodolomu koji je, prema njihovim riječima, izgledao „crn kao smrt”.
-
Kritični trenutak • Oko 2.00 sata iznad oceana se začuo pucanj trupa koji je prepolovio staru željeznu školjku. • Radio‐stanica je utihnula, a more je prodiralo kroz oplate unatoč privremenim zakrpama.
-
Borba za opstanak • Posada se povukla u kormilarnicu, klečeći u molitvi dok su jarboli padali, a paluba nestajala pod valovima. • Kapetan je, držanjem broda na kursu i okupljanjem ljudi, spriječio paniku u trenutku kada je podrtina već gutala strojarnicu.
-
Preokret u zoru Uskrsa • Prve sunčeve zrake smirile su oluju gotovo trenutačno. Pomorci su dočekali izvlačenje na spasilački brod i svi su, premda potreseni, ostali živi. • Luka je, iskrcavajući se, poljubio mokru palubu simbolično zahvaljujući na drugoj prilici za život.
-
Odjek u zavičaju • O događaju se priča od Vinišća do Dugog otoka kao o „Uskrsu kada se Kapljica mora vratila kući”, aludirajući na nadimak broda – Kapljica mora.
Iako će istraga tek utvrditi sve tehničke uzroke pucanja trupa i otkazivanja komunikacija, za dvanaestorku s „Stilla Maris” Uskrs 2026. zauvijek će ostati dan kada ih, unatoč bijesu mora, nije napustila nada.