Nova, dosad najopsežnija genetička analiza mačjih karcinoma pokazala je da se tumori naših kućnih ljubimaca razvijaju gotovo istim molekularnim putovima kao i oni kod ljudi – otkriće koje bi moglo ubrzati razvoj ciljane terapije za obje vrste.
Tim međunarodnih znanstvenika sekvencirao je tumore gotovo 500 domaćih mačaka iz pet država, prateći 13 različitih vrsta raka. U rezultatima objavljenima u časopisu Science otkrivena su ponavljajuća oštećenja u više od tisuću gena već povezanih s ljudskom onkologijom.
„Naši ljubimci dijele isti prostor s nama, što znači da su izloženi istim čimbenicima okoliša. To nam može pomoći da bolje razumijemo zašto se rak razvija i kod mačaka i kod ljudi”, istaknuo je suautor studije Geoffrey Wood.
Ključna otkrića: • Karcinom mliječne žlijezde kod mačaka izrazito je agresivan; više od 50 % tih tumora nosi mutaciju FBXW7, istog supresorskog gena čije se promjene kod žena povezuju s lošijom prognozom raka dojke. • Gen PIK3CA, česta meta postojećih lijekova za ljudski karcinom dojke, jednako je često izmijenjen u mačjih tumora. • Slični uzorci mutacija nađeni su u malignim bolestima krvi, kostiju, pluća, kože, probavnog trakta i mozga.
U laboratoriju su istraživači na doniranim uzorcima testirali kemoterapijske lijekove prilagođene konkretnim genetskim promjenama. Rani nalazi potvrđuju da mutacije diktiraju osjetljivost tumora na terapiju, najavljujući doba „precizne onkologije” i u veterinarskoj praksi.
Za razliku od umjetno izazvanih tumora kod laboratorijskih životinja, mačke spontano obolijevaju i stare u istom okolišu kao i ljudi. To ih, smatraju autori, čini idealnim „prirodnim modelom” za usporedbu bolesti i procjenu učinkovitosti novih lijekova. Potvrde li buduća ispitivanja ovakve rezultate, klinička testiranja na mačkama mogla bi skratiti put do sigurnijih i djelotvornijih terapija u humanoj medicini.
Iako su do sada psi privlačili većinu pozornosti u veterinarskoj onkologiji, novo mapiranje mutacija kod mačaka otvara dodatni, dragocjeni referentni okvir. Bolesti koje pogađaju naše ljubimce – zaključuju autori – „nisu biološki izolirane od naših”, a znanje stečeno na jednoj vrsti lako se prelijeva u dobrobit druge.