U tihom predgrađu Berkshirea, među brežuljcima prekrivenim anglosaksonskim tumulima i idiličnim jezercima, skriva se jedan od najčuvanijih britanskih objekata – postrojenje Aldermaston. Iza visokih ograda s bodljikavom žicom smještena je zaliha obogaćenog uranija i plutonija, srce britanskoga nuklearnog odvraćanja.
Vlada Ujedinjenog Kraljevstva ondje pokreće ambiciozan program: razvoj nove nuklearne bojeve glave – kodnog imena Astrea – koja bi krajem 2030-ih trebala zamijeniti postojeći, tehnološki zastarjeli arsenal. Samo u sljedeće četiri godine za projekt je rezervirano 15 milijardi funti, uključujući izgradnju novih laboratorija i temeljitu obnovu kompleksa.
Broj zaposlenih u Atomic Weapons Establishmentu (AWE), državnoj agenciji koja upravlja Aldermastonom, ubrzano raste: prošle se godine pridružilo 1 500 novih radnika, pa ih je sada oko 9 500, od čega 7 000 radi upravo na glavnoj lokaciji. „Lijepo je svaki dan se probuditi i raditi na nečemu što je zaista važno”, rekao je 22-godišnji pripravnik Chris, čiji identitet AWE iz sigurnosnih razloga drži u tajnosti.
Testiranja bez eksplozija Zbog međunarodne zabrane nuklearnih proba, Astrea nikada neće biti detonirana u stvarnim uvjetima. Umjesto toga inženjeri se oslanjaju na superračunalne simulacije i laserske eksperimente. Glavno računalo u Aldermastonu troši 17 megavata električne energije i može obraditi četiri bilijuna izračuna u sekundi, dok laserski sustav Orion u milijarditom djeliću sekunde usmjerava snopove na minijaturne uzorke materijala, stvarajući temperature i tlakove usporedive s nuklearnom eksplozijom.
„Uzmete sve te zrake u milijarditom dijelu sekunde, spojite ih i zagrijete malu metu na te uvjete”, objasnio je jedan od znanstvenika ministru obrane Johnu Healeyju tijekom njegova četvrtka posjeta. Sam Healey priznao je kako je nemoguće „pratiti, a kamoli razumjeti” složenost procesa bez znanstvene podloge.
Osjećaj hitnosti Maria Dawes, direktorica znanosti u AWE-u, ističe da je „novo doba prijetnji” opisano u nedavnom strateškom obrambenom pregledu zahtijevalo i „novo doba obrane”. Taj osjećaj hitnosti, kaže, vodi brzu transformaciju ustanove koja je desetljećima održavala postojeće bojeve glave, a sada mora istodobno projektirati, graditi i certificirati potpuno novu generaciju oružja.
Sigurnosne mjere u Aldermastonu izuzetno su stroge: svi radnici moraju biti britanski državljani, a naoružane patrole nadziru svaki kutak kompleksa. Detalji o konstrukciji Astree ostaju povjerljivi; dužnosnici tek napominju da trenutačne bojeve glave imaju ograničen vijek trajanja te će ih – radi vjerodostojnosti nuklearnog odvraćanja – biti nužno zamijeniti čim novi sustav bude spreman.