Kada su Dugopoljci Karlo Balić i Petar Rogošić Grk nakon prve kemoterapije šetali rodnim mjestom, sklopili su dirljiv dogovor: „Onaj koji preživi, otići će na Camino de Santiago.”
Dijelili su ljubav prema malom nogometu, svakodnevno su se bodrili u borbi protiv bolesti i sanjali da će zajedno propješačiti 779 kilometara dug Put svetog Jakova kroz sjevernu Španjolsku. No život je okrutno prekinuo zajednički plan – 11 godina stariji Petar izgubio je bitku, a Karlo je ostao sam s bolešću, uspomenama i zavjetom.
Danas 32-godišnji profesor matematike u splitskom MIOC-u, Karlo se sjećanja na prijatelja drži jače nego ikad. Leukemija koju su mu liječnici dijagnosticirali nije ugasila ni vjeru ni želju da zahvali Bogu za svaki preživjeli dan. „Obećali smo si da ćemo zajedno ići, ali makar sam ostao sam, obećanje vrijedi”, kazao je kratko prije puta.
Krajem ovog mjeseca Karlo će spakirati ruksak, obući tenisice i krenuti preko Pireneja. Svaki korak posvetit će Petru i svim oboljelima koji se svakodnevno bore s istom dijagnozom. Nada se da će iskustvom nadahnuti druge da ne odustaju – ni od života ni od snova.
Camino će, kaže, hodati bez žurbe: „Ne ganjam kilometre, nego smisao. Petar će biti sa mnom u svakom dahu.” Put koji završava u katedrali Sv. Jakova u Santiago de Composteli Karlo vidi kao priliku za molitvu, introspekciju, ali i novi početak.
Zajednica u Dugopolju već je počela prikupljati riječi podrške, a školski kolege iz MIOC-a spremaju mu virtualni doček na cilju. Karlo, skroman kao i uvijek, samo se nada jednom – da će njegovo hodočašće podsjetiti koliko daleko prijateljstvo može nositi, čak i kad jedan prijatelj fizički više nije tu.