Julia Cárcamo López i dalje čuje galebove s obale, ali od 1. svibnja 2019. taj joj zvuk više ne znači isto. Tog je dana njezin suprug Arturo Vera (59), ronilac na uzgajalištu Taraba u Puerto Natalesu, poginuo nakon što ga je – usprkos pravilima – zahvatila brodska elisa. Inspekcija rada utvrdila je niz propusta i kaznila poslodavca, a obitelj je na sudu dobila odštetu.
Takvih tragedija u čileanskoj industriji lososa ima previše. Ekološka organizacija Ecoceanos bilježi 83 pogibije radnika od ožujka 2013. do srpnja 2025.. Norveška, vodeći svjetski proizvođač, u 34 godine bilježi tek tri smrtna slučaja.
Losos nije autohtona vrsta u Čileu; prve je matice vojna hunta generala Pinocheta 80-ih uvezla iz Norveške. Od 1990. do 2017. proizvodnja je eksplodirala za gotovo 3 000 %, a zemlja je danas drugi proizvođač na svijetu i najveći dobavljač SAD-a. Samo u prvom tromjesečju 2025. ondje je izvezla 56 474 tone lososa vrijedne 760 milijuna dolara.
Međutim, rast se oslanja na riskantne prakse:
• Antibiotici – dok su norveški uzgajivači 2024. prijavili gotovo nultu uporabu, čileanski su potrošili 351 tonu. Stručnjaci upozoravaju da 70–80 % tih lijekova završi u okolišu, potičući antimikrobnu rezistenciju.
• Zagađenje – mali ribari iz Maullína do Araukanije tvrde da su ježinci, dagnje i druge vrste nestali zbog otpadnih voda „salmonera”. Dijelovi rijeke Chesque postali su crvenkasti i sluzavi; lokalni Mapuchei optužuju tvrtku Nalcahue za ispuštanje formalina. Nakon tužbe zajednice 2021. pogon je morao stati osam mjeseci, ali i dalje radi dok traje upravni postupak.
• Limitirane kontrole – provincijska inspekcija rada u Puerto Natalesu ima sedam službenika, ni jedan brod ni helikopter. „Svatko od 30 farmi možemo obići jednom, maksimalno dvaput godišnje”, priznaje voditelj Jorge Ampuero González.
Ampuero ističe da „održivost industrije ne ovisi samo o količini proizvedenog lososa, nego o uvjetima u kojima ga proizvodimo”. Radnici, ribari i Mapuche zajednice slažu se: ako se ništa ne promijeni, cijena koju plaćaju ljudi i ekosustavi Patagonije postat će previsoka – a krv na tanjuru onih koji jedu čileanski losos bit će sve vidljivija.