Venezuela je nekad gotovo svu sirovu naftu slala prema obali Meksičkog zaljeva, u američke rafinerije prilagođene njezinoj teškoj nafti. Danas, tri desetljeća poslije, glavne cijevi usmjerene su na – Kinu.
• Promjena smjera Od početka devedesetih do ranih 2000-ih Sjedinjene Države bile su uvjerljivo prvo odredište venezuelskog izvoza. Europske zemlje poput Španjolske, Italije i Nizozemske te karipski susjedi (Cuba, Dominikanska Republika) kupovali su manje količine, dijelom u sklopu programa „Petrocaribe”. No početkom 2000-ih na scenu jačim korakom stupaju azijski kupci – prije svega Kina i Indija – spremni ulagati u polja Orinoka i prihvatiti kompleksnu, tešku naftu.
• Efekt sankcija Američke sankcije uvedene 2019. gotovo su presušile dotadašnji glavni arterijski pravac. Caracas je naftu počeo slati prema azijskim lukama, često preko posredničkih tvrtki i uz izmijenjene papire kako bi zaobišao ograničenja. Kineski državni krediti i političko partnerstvo dodatno su zacementirali novu orijentaciju. Indija je povremeno iskočila kao najveći pojedinačni kupac zahvaljujući diskontiranim cijenama, ali kineska potražnja ostala je stabilnija.
• Današnja slika Najnovije procjene za 2023. i 2024. govore da oko 70 % venezuelskog izvoza završava u Kini, djelomice kao otplata ranijih kredita. Sjedinjene Države, nakon privremenog popuštanja sankcija i posebnih licencija za Chevron, vratile su se na drugo mjesto, ali s daleko manjim udjelom. Kuba i Španjolska održavaju skromne, ali stalne pošiljke, dok tankeri povremeno stižu u Indiju, Brazil, Maleziju, Singapur i Rusiju – najčešće kroz složene trgovačke rute.
• Ovisnost i krhkost Venezuela raspolaže najvećim dokazanim zalihama nafte na svijetu, no politička nestabilnost, korupcija i kronični nedostatak ulaganja srozali su proizvodnju ispod potencijala. Dok je devedesetih nafta financirala stabilan uvoz robe i relativno čvrstu valutu, danas prihod ovisi o nekolicini velikih kupaca spremnih riskirati američke i europske kazne.
Rezultat je iznimna ranjivost: svako novo zaoštravanje sankcija ili pad kineske potražnje mogao bi Caracas gurnuti u još dublju ekonomsku krizu – a to potvrđuje da pumpna postrojenja Orinoka više nego ikad ovise o političkim vjetrovima koji pušu iz Washingtona i Pekinga.