Kada je britanski Telegraph početkom siječnja objavio naslov „Poljska je nekada bila komunistička zemlja trećeg svijeta, a sada prestiže Britaniju“, u Londonu je zazvučao kao provokacija, a u Varšavi kao potvrda višegodišnjeg trenda. U samo tri desetljeća zemlja redova pred praznim trgovinama pretvorila se u jednu od najbrže rastućih europskih ekonomija.
Strateške reforme nakon 1989.
• Brza privatizacija bez oligarhijskih repova. • Sustavno suzbijanje korupcije digitalnim sustavima. • Predvidljiv okvir za ulaganja koji je kulminirao ulaskom u EU 2004.
Sveučilišne analize pokazuju da je članstvo u Uniji do 2023. povećalo poljski BDP za oko 40 %. Ukupan dohodak po stanovniku mjerom kupovne moći gotovo se utrostručio od 1992. godine.
Od cestovne mreže do laboratorija
Milijarde eura iz kohezijskih fondova nisu ostale samo u asfaltu i čeličnim mostovima. Paralelno su rasli i fakulteti te istraživački centri, pogotovo u STEM području. Rezultat je nova, dobro obrazovana srednja klasa koja ostaje u domovini jer standard, infrastruktura i kulturna ponuda prate Zapad, a troškovi života ostaju niži.
Taj preokret ogleda se i u migracijskim tokovima. Broj Poljaka u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon Brexita pao je za trećinu, dok je Poljska 2025. postala sedma najpoželjnija destinacija Britanaca – privlače ih rastuće plaće i osjećaj društvene kohezije. Britanski komentatori upozoravaju da bi Poljaci uskoro mogli biti bogatiji po kupovnoj moći od samih Britanaca.
Relativni sprint, ne apsolutni maraton
U apsolutnim brojkama britansko gospodarstvo i dalje je veće, a London ostaje svjetsko financijsko središte. Ipak, razmak se topi: poljski BDP po stanovniku premašio je 80 % britanske razine, dok Varšava i Donja Šleska već nadmašuju pojedine regije Ujedinjenog Kraljevstva.
Za ostatak kontinenta Poljska postaje model kako dosljedne reforme, pametno korištenje europskog novca i snažan osjećaj nacionalnog identiteta mogu u jednoj generaciji preokrenuti povijesne pozicije. Upravo zato naslov iz Londona toliko odjekuje: pokazuje da podjela na „prve“ i „druge“ u Europi više nije zapisana u kamenu.