U Otoku se i danas prepričava anegdota stara više od pola stoljeća o gastarbajterima koji su, prilikom prvog izlaska u argentinski restoran, završili pod oružanom prismotrom samo zato što su zapjevali – reru.
Skupina radnika iz nekoliko potkamešničkih sela, nakon višetjednog putovanja brodom do Južne Amerike, odlučila je proslaviti sretni dolazak dobrim jelom i čašom vina. Kad su se opustili, nadahnuti nostalgijom, započeli su višeglasno tradicionalno pjevanje karakteristično za Dalmatinsku zagoru.
Vlasnik restorana, zatečen gromkim glasovima i ritmom na koji nije naviknuo, uplašio se da je izbila tučnjava pa je alarmirao policiju. Patrola je dojurila s pištoljima izvučenima iz futrola, spremna na intervenciju.
Nesvakidašnji prizor zamro je onog trenutka kad su Potkamešničani shvatili ozbiljnost situacije i utihnuli. Policajci su brzo uočili da nikakve prijetnje nema, ali nisu odoljeli da ne upitaju: „Što to radite?”
Zbunjenim domaćinima objašnjeno je da je riječ o dalmatinskoj pjesmi, nakon čega se napetost raspršila jednako naglo kao što se i stvorila. Priča je ubrzo postala lokalna legenda – i podsjetnik koliko kulturne razlike mogu izazvati nesporazume, ali i nasmijati generacije koje je i danas rado prepričavaju.