KARANAC – Nakon nekoliko godina pauze, seoskim ulicama Karanca ponovno će kloparati kočija. Obitelj Piljić – Nada, Marko i Luka – vlasnici nagrađivanog gospodarstva „Ivica i Marica“, u Kutjevu je kupila par desetogodišnjih hladnokrvnjaka, Zekana i Moru.
„Čim smo čuli da se prodaje par maznih i već uvoženih konja, nismo dvojili“, priča Nada Piljić. Hladnokrvnjaci su se bez problema uklopili u staju u kojoj već žive frizijski pastuh Ferdinand – Ferdi, kobile Vilma i Viki te njihovi potomci Lena i Sokol. Ukupno sedam konja sada čini okosnicu jedinstvene seoske ponude: panoramske vožnje tradicionalnom kočijom kroz selo i obližnje atare.
Američki kruzerski gosti koji su se ovih dana zatekli u Karancu odmah su posegnuli za mobitelima kako bi ovjekovječili prizor dvoprega – potvrdu dojma da su stigli u mjesto „u kojem je vrijeme na trenutak stalo“.
Piljići su s kočijama započeli odmah nakon što su se iz Osijeka preselili u Baranju, ali su zadnje dvije-tri godine pauzirali: kobile su bile ždrijebne, a nisu ih htjeli odvajati ni prezirati. Upiti gostiju bili su sve češći, pa su hladnokrvnjaci stigli kao logičan odgovor.
Kočija je prilagođena vožnji po makadamu i poljskim putovima, dok se restaurirani biskupski fijaker čuva za svadbe i druge svečane zgode. „Briga oko konja zahtjevna je i skupa – noću su u staji, danju u koralu, a hranu kupujemo jer nemamo vlastite zemlje – zato imamo radnika zaduženog isključivo za njih“, ističe Nada.
Ljubav prema životinjama proteže se cijelim imanjem: uz konje, Piljići drže sedam pasa, patke te kokoši koje dnevno snesu pedesetak jaja. „Prije ASK-a imali smo i svinje, a nenajavljeno su nam doletjele i sove“, smije se domaćica.
Gospodarstvo „Ivica i Marica“ ove je godine proslavilo 18. rođendan – punoljetnost izborenu marom i idejom da se gostima pruži autentično baranjsko iskustvo. Povratak kočije njegov je najvidljiviji simbol: zvuk potkova i škripa drvenih kotača podsjetnik su da se tradicija, uz dovoljno strasti i rada, može vratiti na velika vrata.