Na današnji dan prije 139 godina kemičar Louis Pasteur odlučio je iskušati eksperimentalno cjepivo protiv bjesnoće na devetogodišnjem Josephu Meisteru – potez koji će preokrenuti medicinu.
Dječaka iz alsaškog selca 4. srpnja 1885. izgrizao je bijesni pas, ostavivši 14 dubokih rana. Liječnik na terenu mogao je tek premazati ozljede karbolnom kiselinom; prognoza je bila sigurna smrt jer je bjesnoća tada ubijala gotovo 100 % zaraženih.
Majka Marie-Angélique odbila je čekati kraj. Sinu je, 60 sati nakon ugriza, otvorila vrata Pasteurova pariškog laboratorija. Znanstvenik je prethodno dokazao da njegovo oslabljeno cjepivo štiti pse, no nikada ga nije primijenio na ljudima. Bez liječničke licence i svjestan pravnih opasnosti, savjetovao se s neurolozima Alfredom Vulpianom i Jacquesom-Josephom Grancherom; obojica su zaključila da je dječakova šansa za preživljavanje „ravna nuli”. Grancher je pristao davati injekcije, čime je etički i pravno pokrio postupak.
Tretman je trajao deset dana i sastojao se od 13 injekcija sve jače oslabljenog virusa koji je Pasteur uzastopno prenio kroz niz zečeva kako bi mu smanjio virulentnost. Svijet je s napetošću pratio ishod; dječak nije razvio niti jedan simptom bjesnoće. U završnoj fazi podnio je i najagresivniji soj virusa te ostao zdrav, čime je potvrđena učinkovitost cjepiva.
Vijest o uspjehu odjeknula je globalno. Pacijenti iz mnogih zemalja, uključujući 19 Rusa stradalih od napada bijesnog vuka, hrlili su u laboratorij. Tri godine poslije, zahvaljujući međunarodnoj akciji prikupljanja sredstava, otvoren je Institut Pasteur – središte borbe protiv zaraznih bolesti koje to ostaje i danas.
„Cijepljenje”, termin koji je Pasteur uzeo u čast Edwarda Jennera, postao je univerzalan za sve slične pripravke. Slijedom njegova rada razvijena su cjepiva protiv difterije, tetanusa, tuberkuloze, žute groznice i brojnih drugih prijetnji.
Joseph Meister do kraja je života radio kao portir u Institutu Pasteur. Tragično je preminuo 1940., potresen pogrešnom viješću da su mu supruga i kćeri poginule u njemačkom napadu; počinio je samoubojstvo prije njihova povratka kući.
Usprkos toj osobnoj tragediji, priča o dječaku spašenom 6. srpnja 1885. i hrabrom potezu Louisa Pasteura ostaje temeljna prekretnica kojom je započelo moderno doba imunologije i nada da se i najpogubnije bolesti mogu pobijediti.