Svega nekoliko zuba iz masovne grobnice u Vilniusu bilo je dovoljno da znanstvenici preispitaju sliku jedne od najvećih vojnih katastrofa u povijesti. U studiji objavljenoj u časopisu Current Biology tim pod vodstvom mikrobiologa Nicolása Rascovana s pariškog Instituta Pasteur analizirao je DNK iz zubne pulpe 13 francuskih vojnika stradalih tijekom Napoleonova povlačenja iz Rusije 1812. godine.
Za razliku od ranijih istraživanja, koja su ciljala samo pojedine patogene, ovaj je tim primijenio metodu "shotgun" sekvenciranja i 185 mogućih bakterijskih uzročnika usporedio s dobivenim genetskim fragmentima. Rezultat:
• u četiri uzorka pronađena je bakterija Salmonella enterica odgovorna za paratifus; • u jednom, a moguće i u drugom, otkriven je Borrelia recurrentis, uzročnik povratne (louse-borne) groznice.
Paratifus se prenosi zagađenom hranom ili vodom, dok se povratna groznica širi ušima – dva scenarija koja savršeno pristaju iscrpljenim vojnicima Velike armije, izgladnjelima i u dronjcima nakon neuspjelog pohoda na Moskvu. Povjesničari opisuju tipične simptome – vrućicu, proljev i ekstremni umor – koje novi nalazi potvrđuju.
Zanimljivo, tragova tifusa i rovovske groznice, ranije otkrivenih osjetljivijom PCR metodom, ovoga puta nije bilo. Autori nagađaju da je to posljedica raspada drevne DNK ili nedovoljne osjetljivosti metode, a ne nužno dokaz da tih bolesti nije bilo.
„Ključno je bilo gladovanje i led, no sada znamo da su vojnici patili i od paratifusa i povratne groznice, što ih je dodatno oslabilo”, navodi se u radu.
Povjesničar Michael Rowe s King’s Collegea u Londonu pozdravlja interdisciplinarni pristup, ali podsjeća da se ne smije zanemariti ruska strategija: „Ako svu krivnju svalimo na hladnoću i bolesti, podcjenjujemo protivnika koji je vodio vrlo promišljenu kampanju.”
Procjenjuje se da je tijekom povlačenja poginulo oko 300 000 Napoleonovih vojnika – smrtonosni splet hladnoće, iscrpljenosti i, sada znamo, neočekivanih zaraza.