ZAGREB – Nakon što je u srpnju otvorila 72. Pulski filmski festival, debitantska komedija Ante Marina „Južina“ spustila se s pulske Arene na mnogo skromnije platno: u subotu navečer projicirana je u prostorijama mjesnog odbora u Medulićevoj 30. Susret s publikom organizirao je Blank_filmski inkubator, škola filma u kojoj je i sam Marin nekoć učio zanat.
Projekciju je u „kvartovskoj“ maniri vodio redatelj i producent Dario Juričan, a Marin je prije i poslije filma strpljivo odgovarao na pitanja publike. Govoreći o nastanku „Južine“, podsjetio je da je film snimljen zahvaljujući sada ukinutom HAVC-ovu mikrobudžetnom programu: „Koliko god smo bili financijski tanki, ta nam je shema omogućila da snimimo film po vlastitom scenariju.“
Ključ dobrog seta – izviđačko iskustvo
Marin, po struci dramaturg, naglasio je važnost scenarista u procesu: „Scenarist se kod nas prečesto gurne u stranu, a bez priče nema filma.“ Premda je prije „Južine“ režirao tek dva kratka filma, tvrdi da su mu „godine u izviđačima“ dale organizacijske vještine nužne za vođenje ekipe: „Boravak s djecom u šumi veći je stres od snimanja dugometražnog filma.“
Glumačku postavu tražio je isključivo u Splitu, bez klasičnih audicija. Kandidatima je podijelio scenarij i pustio ih da sami osjete uloge, stvarajući – kako kaže – „ugodnu atmosferu, jedinom pogonom za kreativnost“. Ta se opuštenost vidi i u kratkoj, ali zapaženoj cameo ulozi repera Grše. „Trebalo mi je lik koji pokušava repati; čuo sam da se Grše želi okušati u glumi i sve je sjelo iz prve“, prisjetio se redatelj.
Od Portuna do Južine – i dalje prema Buri
Naslov se, priznaje, mijenjao usred pisanja: „Do pola scenarija film se zvao ‘Portun’, ali tko bi išao gledati film s takvim imenom?“ Ironično, prava južina izostala je jer su 17 snimajućih dana pogodili najljepši veljači u Splitu: „Struktura je ipak ‘južinasta’ – sve je pomaknuto i nervozno, a na kraju se smiri.“
Planovi za nastavke već postoje. „Na kraju ‘Južine’ piše da će se Toma, Adriano i Ronaldo vratiti kad zapuše bura. ‘Bura’ će biti znatno crnja, a poslije dolazi i ‘Bonaca’. Koliki će nam budžet trebati? Koliko god nam daju“, nasmijao se Marin.
Drugačiji smijeh od Pule do Rijeke
Publika je u Puli, Splitu i Rijeci različito reagirala na isti humor. U pulskoj Areni smijeh je krenuo već u prvim minutama; u Splitu je trebalo petnaestak minuta, dok su se Riječani, upozoreni kao „suptilni“, nasmijali tek poslije projekcije kad su prišli autoru. Čak je i predsjednik Zoran Milanović tijekom premijere zabilježio tri iskrena salve smijeha, a nakon filma Marinu poručio da bi „Južina“ mogla postati kultni hrvatski naslov.
U zagrebačkom kvartovskom okruženju atmosfera je bila intimnija, ali jednako topla. Marin nije želio otići „na pivu“ dok traje film: „Uvijek me zanima kako publika diše, pogotovo mladi filmofili.“ A jedan od njih podsjetio ga je na komentar s Letterboxda: „Da je Tarantino iz Kaštel Sućurca, ovo bi mu bio debi.“ Marin se nasmijao i priznao: „Ima tu nešto tarantinovskog – crni humor, brzi dijalozi i, naravno, žuta slova na špici. Samo, nisam iz Kaštel Sućurca.“
Dok „Južina“ nastavlja putovati po dvoranama i kvartovima, glavni dojam subotnje projekcije može se sažeti u redateljevoj poruci mladim filmašima: „Budite uporni, puno pišite i radite – i možda se vidimo na snimanju kad zapuše bura.“
