Luke Arrigoni se još 2007. kao junior programer u SAD-u plaćao 63 000 dolara godišnje. Danas, kaže, alat za pisanje koda koji radi jednako dobro – ili bolje – stoji tek 120 dolara na godinu. Vlasnik tvrtke Loti AI, koja za hollywoodske zvijezde traži neovlaštene deepfakeove, uvjeren je da preniske cijene umjetne inteligencije guraju poslodavce prema otpuštanju početnika. „Ako sustave umjetne inteligencije učinimo skupljima, tvrtkama će se ponovno isplatiti zapošljavati ljude koji tek počinju karijeru”, poručuje.
• Zasad tržište ne izgleda katastrofično: platforma ZipRecruiter procjenjuje da su ljetne studentske prakse u SAD-u ove godine dosegnule razinu prije pandemije. • Ipak, na konferenciji Snowflake Summit šef OpenAI-ja Sam Altman aktualne AI alate usporedio je s pripravnicima, a buduće generacije s „iskusnim radnicima”. Neki menadžeri već nadziru „gomilu agenata” kao što su nekad vodili juniore, tvrdi Altman.
Potjera za masovnim usvajanjem
Izvršni direktori i savjetnici za određivanje cijena kažu kako AI kompanije drže cijene niskima jer se bore za što širi doseg. Decagon, start-up iz San Francisca, za razgovor svojega chatbota za korisničku podršku naplaćuje najviše jedan dolar – upola manje od čovjeka. „Razlog ulaganja u AI je učinkovitost. Mora biti jeftinija od ljudskog rada, to je bit tehnologije”, kaže osnivač Jesse Zhang.
Ulagačica Erica Brescia iz Redpoint Venturesa bila je šokirana kada je vidjela da Googleov Ultra paket košta tek 250 dolara mjesečno. Po njenoj računici cijena bi trebala biti barem dvostruko viša. Kao bivša operativna direktorica GitHuba prisjeća se da je Copilot 2022. krenuo s 10 dolara mjesečno kako bi privukao masu korisnika i prikupio podatke, premda danas, smatra, realna vrijednost alata iznosi i stostruko više. Copilot trenutno stoji 21 dolar mjesečno.
Slično razmišlja i Nathan Sobo, direktor Zeda, koda-editora koji od svibnja naplaćuje 20 dolara: cijene će rasti, ali alati moraju ostati dostupni kako bi „svatko mogao koristiti dodatnu inteligenciju za bolji softver i nova radna mjesta”.
Tko će biti AI arhitekti?
Za pouzdanije, jednostavnije agente neki bi, poput softver-inženjerke Nandite Giri, platili i nekoliko tisuća dolara na godinu – ali samo ako alat ne frustrira korisnika. Trenutno je pouzdanost daleko od idealne: Giri je vlastiti prototip agenta za prevenciju burnouta opisala riječima „održao je rješenje tako što mi je otkazao sve sastanke”.
Ekonomist MIT-a Simon Johnson ne očekuje da će tvrtke same brinuti o društvenim troškovima nestanka juniora. Predlaže da vlade snize doprinose na početničke plaće kako bi ih učinile konkurentnijima.
Arrigoni je odabrao drukčiji pristup: Loti AI redovito zapošljava juniore i namjerno ne koristi alate za automatsko pisanje koda. „Ako dođe apokalipsa poslova, ne želim da ja budem kriv”, zaključuje.
