Japanska poslastica dorayaki – dvije male palačinke između kojih je slatka krema od crvenog azuki graha – stoji u središtu romana „Slatka krema od graha” autora Duriana Sukegawe, nedavno objavljenog na hrvatskom u prijevodu Mirne Čubranić.
Glavni lik Sentaro vodi skromnu slastičarnicu specijaliziranu upravo za dorayaki, ali za posao nema ni strasti ni formalne vještine. Kremu kupuje gotovu, a dane provodi između rada, alkohola i grižnje savjesti zbog propale spisateljske ambicije i vremena provedenog u zatvoru.
U njegovu jednoličnu rutinu ulazi starica Tokue, uporni kupac očaran procesom pripreme deserta. Iako isprva nevoljko, Sentaro je prima kao pomoćnicu kada mu pokaže koliko dorayaki može biti vrhunska poslastica ako se krema priprema strpljivo, od zrna graha do finog namaza. zahvaljujući njezinu umijeću, pred dojučerašnje praznom radnjom ubrzo se stvaraju redovi.
Idila kratko traje. Kroz kvart se širi glasina da je Tokue preboljela Hansenovu bolest (gubu). Premda se bolest u Japanu uspješno liječi još od 1940-ih, stigmatizacija bivših pacijenata potrajala je desetljećima: zakonski su mogli napustiti kolonije tek 1996. godine. Strah i predrasude otjeraju mušterije, a Sentaro i Tokue prisiljeni su suočiti se s bolnim posljedicama te društvene osude.
Treći lik, usamljena školarica Wakanu, pronalazi utočište u maloj slastičarnici, dovršavajući krug „troje marginalaca” koji unatoč vlastitim teretima otkrivaju nove razloge za ispunjen život. Autor suzdržanim stilom, bez suvišnih rečenica, spaja priču o hrani i prijateljstvu s oštrom kritikom društva koje mjeri vrijednost pojedinca isključivo korisnošću.
„Slatka krema od graha” tako se čita istodobno kao topla priča o okusu i mirisu dorayakija i kao politički nabijen roman koji raskrinkava iluziju zajedništva, podsjećajući na sudbine onih koje su sustav i predrasude gurnuli na rub.