Vrijednost eura ove se godine naglo povećala – više od 13 % prema američkom dolaru i oko 11 % prema kineskom juanu – stvarajući val nezadovoljstva u europskim izvozno orijentiranim tvrtkama i novu glavobolju za kreatore politika u Bruxellesu i Frankfurtu.
Posljedice snažnijeg tečaja • Skuplji euro čini europsku robu manje konkurentnom na svjetskim tržištima baš u trenutku kada se proizvođači bore s carinama iz Washingtona i oštrom kineskom konkurencijom. • Jeftiniji uvoz snižava cijene za potrošače, ali dodatno pritišće domaću proizvodnju i prijeti da inflaciju ponovno gurne ispod ciljanih 2 % Europske središnje banke (ESB).
„Jača valuta jest svojevrsna potvrda povjerenja ulagača, no ujedno je ‘porez’ na proizvođače”, upozorio je američki potpredsjednik JD Vance, dodajući: „Mislim da se u nekim aspektima može tvrditi da je status rezervne valute golemu subvenciju donio potrošačima, a golemi porez proizvođačima.”
Zašto euro jača? Analitičari rast tumače bijegom kapitala iz dolarskih imovina zbog zabrinutosti oko nepredvidive trgovinske politike SAD-a. Ulagači Europu vide kao sigurnije utočište, premda EU još nema sve preduvjete za potpunu „exorbitantnu privilegiju” kojom se Sjedinjene Države desetljećima financiraju po najnižim kamatama.
Dolar i dalje dominira • 58 % globalnih deviznih pričuva drži se u dolarima, dok je udio eura pao na 20 % (prije deset godina bio je oko 25 %). • Gotovo polovica prekograničnog kreditiranja i međunarodnih obveznica, kao i oko četiri petine svjetske trgovine, denominirano je u američkoj valuti. • Čak je i zlato nedavno preskočilo euro i postalo druga najveća pričuvna imovina.
Glavna prepreka europskim ambicijama ostaje nedostatak „sigurnih” obveznica dovoljno velike likvidnosti. Njemački bundovi ukupno vrijede oko 2,5 bilijuna eura, dok se tržište američkih trezorskih zapisa procjenjuje na 30 bilijuna dolara. Najavljeno njemačko ulaganje od bilijun eura u infrastrukturu i obranu izgleda sićušno u toj usporedbi.
Multipolarni rizik Predsjednica ESB-a Christine Lagarde pozvala je Uniju da „zgrabi ovaj globalni trenutak eura”, predviđajući postupni prijelaz prema multipolarnom financijskom sustavu u kojem nijedna valuta neće dominirati. No Svjetska banka još je 2009. upozorila da bi sustav s više rezervnih valuta mogao izazvati nagle pomake kapitala – brzu deprecijaciju „nevoljene” i snažno jačanje „miljenice” – s potencijalno opasnim posljedicama za globalnu stabilnost.
Europski čelnici, od danske premijerke Mette Frederiksen do predsjednika Eurogrupe Paschala Donohoea, ovih dana neumorno govore o „snažnoj Europi” i „otpornom euro području”. No ekonomski paradoks ostaje: što je euro jači, to je industriji teže, a političarima sve izazovnije održati ravnotežu između stabilnih cijena i gospodarskog rasta.
Dok Bruxelles traži način kako povećati ponudu sigurnih europskih obveznica i dovršiti bankovnu uniju, izvoznici – osobito u automobilskom i farmaceutskom sektoru – već osjećaju teret skupog tečaja. Ako euro nastavi jačati bez strukturnih reformi financijskog tržišta, „subvencija potrošačima” lako bi se mogla pretvoriti u „porez” na europsku proizvodnju, otvarajući novo poglavlje u staroj raspravi o pravoj cijeni jake valute.
