Europski proizvođači gnojiva upozorili su u Bruxellesu da kombinacija strožeg Sustava trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) i nadolazećeg mehanizma ugljične granice (CBAM) prijeti njihovim ulaganjima, profitabilnosti i, posredno, sigurnosti opskrbe hranom.
Na skupu udruženja Fertilizers Europe direktor belgijske tvrtke LAT Nitrogen Leo Alders poručio je kako sektor „ulaga novac u dekarbonizaciju, ali porezi i administrativna opterećenja guše investicije”. Stoga je zatražio dvogodišnju odgodu pune primjene CBAM-a kako bi se sustav doradio.
Predstavnica Europske komisije Maria Elena Scoppio odgovorila je da je kalendar već osmislio prijelazno razdoblje: obveze za uvoznike praktički počinju 2027., dok se besplatne ETS kvote ukidaju postupno, tijekom osam godina. „Razumijemo izazove, ali ne smijemo stati – cilj je dugoročno smanjenje emisija”, poručila je, dodajući kako Komisija razmatra mjere kojima bi se europskim proizvođačima zelenih gnojiva olakšao izvoz.
Scoppio je naglasila i ulogu država članica: „Pozivi na deregulaciju ne smiju biti upućeni samo Bruxellesu – nacionalne vlade odlučuju kako pravila prenose u zakonodavstvo i koliko novca stavljaju na raspolaganje.” Prema njezinim riječima, proračun EU-a ovisi o doprinosima država, a u tijeku je pregovor o višegodišnjem financijskom okviru u kojem članice traže uštede.
Sektor, pak, tvrdi da tehnologije za drastično smanjenje emisija već postoje. Tiffanie Stephani iz norveške tvrtke Yara International podsjetila je da je ugljični otisak europskih gnojiva trenutačno 50–60 % niži od globalnog prosjeka, no korištenjem hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) mogao bi pasti za 70 %, a prelaskom na proizvodnju amonijaka iz obnovljivih izvora čak do 90 %. Problem su, kaže, visoki troškovi i nedostatak poticaja.
Analiza nizozemskog udruženja Energie-Nederland pokazala je da bi krajnji potrošači za proizvode dobivene uporabom „zelenih” gnojiva plaćali tek oko 1 % više, dok su proizvođački troškovi višestruko veći. Rasprava se zato vodi o tome tko će podnijeti teret – potrošači, trgovci, poljoprivrednici ili sama industrija – te treba li uvesti obvezne kvote ili oznake podrijetla koje bi isticale europsku i niskougljičnu proizvodnju.
No, iskustvo prehrambene tvrtke Paulig ne ohrabruje. Predstavnica Aurica Pripa otkrila je da je „samo 9 % potrošača spremno platiti” dodatni trošak za hranu s nižim emisijama, a složeni lanci opskrbe često dovode do „neusklađenih interesa”.
Zaključak rasprave je jasan: sektor gnojiva vidi velik potencijal za dekarbonizaciju, ali traži predvidljiv okvir i financijske poticaje. Komisija poručuje da će slušati primjedbe i prilagođavati pravila, no odgađanje klimatskih ciljeva ne dolazi u obzir.„Što ako je moguće i gospodarski pomoći industriji i zaštititi klimu? Moramo barem pokušati”, zaključila je Scoppio.