Tisuće Iraca koji danas žive u Ujedinjenom Kraljevstvu suočavaju se s teškom dilemom: prihvatiti odštetu irske vlade zbog zlostavljanja u vjerskim domovima za majke i djecu – ili zadržati ključne socijalne naknade bez kojih ne mogu preživjeti.
Prema procjenama, do 13 000 preživjelih u Britaniji ima pravo na novčanu naknadu od 5 000 do 125 000 eura, ovisno o duljini boravka u ustanovi. No britanski sustav socijalne skrbi takvu isplatu tretira kao štednju, pa automatski smanjuje ili ukida sredstva poput univerzalnog kredita, mirovinskog kredita, pomoći za stanarinu i potpore za skrb.
Već su stigla prva pisma lokalnih vijeća u kojima se primatelje odštete obavještava da zbog „povećane imovine” gube pravo na doplatke. Mnogi su stoga odgodili ili potpuno odbili isplatu; nakon šest mjeseci to se smatra trajnim odricanjem, a neki su u međuvremenu i umrli.
„Isplata je trebala biti simbolična isprika za godine patnje, a pretvorila se u omču oko vrata”, kaže 78-godišnja žena koja bi, prihvati li novac, ostala bez mirovinskog i stambenog dodatka pa ne bi mogla platiti najam – ni otputovati u SAD kako bi prvi put susrela nedavno pronađenog polubrata.
Duga borba za priznanje
Irska je shema odštete pokrenuta 2024., nakon izvješća koje je dokumentiralo zlostavljanje oko 56 000 žena i 57 000 djece u razdoblju 1922.–1998. u institucijama koje su uglavnom vodile redovnice. Izvješće iz 2021. navodi alarmantnu stopu smrtnosti dojenčadi te sustavnu okrutnost i prisilni rad trudnica, kojima su bebe redovito oduzimane i dane na posvajanje ili udomljavanje.
U britanskom parlamentu sada je predloženo rješenje: Philomenin zakon. Radnički zastupnik Liam Conlon (Beckenham i Penge) traži da se odšteta iz Dublina izuzme iz obračuna socijalnih prava, kao što je već učinjeno za pojedine domaće kompenzacijske programe, primjerice u slučaju Windrusha. Drugo čitanje zakona zakazano je za 28. ožujka, no Conlon upozorava da će, bez potpore vlade, vremenski rok sadašnjeg saziva Sabora biti tijesan.
„U Whitehallu je primijenjeno slijepo pravilo, a zanemarena ljudska priča tisuća preživjelih”, poručuje Conlon. Otvoreno pismo britanskoj i irskoj vladi poduprli su glumci Steve Coogan i Siobhán McSweeney, komičar Dara Ó Briain, voditeljica Emma Dabiri i mnogi drugi, ističući da „naknada ne smije donijeti novu neimaštinu”.
Zakon nosi ime Philomene Lee, čija je prisilna rastava od sina i kasnija potraga za njim ovjekovječena u filmu „Philomena” s Judi Dench i Steveom Cooganom. Ako prijedlog prođe, bio bi to prvi put da se istim modelom zaštite tretira inozemni program odštete.
Britansko Ministarstvo za rad i mirovine zasad nije komentiralo moguće izuzeće irske naknade iz imovinskog cenzusa, dok preživjeli i dalje vagaju između simbolične pravde i svakodnevne egzistencije.