Ratni plamen na Bliskom istoku ponovno je razgolitio slabosti unutar Europske unije. Dok SAD i Izrael vode napade na iranske ciljeve, europske vlade – pogođene rastom cijena plina na najviše razine od početka ruske invazije na Ukrajinu – pokušavaju spasiti vlastite građane i zaštititi gospodarstva. Politički, međutim, Unija se sve teže predstavlja kao jedinstven akter.
Najvidljiviji lom odvija se na samom vrhu: između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaje Kallas. Dok su rakete počele letjeti iznad Perzijskog zaljeva, njih dvije, prema diplomatskim izvorima, cijeli vikend nisu izravno razgovarale – iako je Bruxelles užurbano dogovarao zajedničku reakciju.
Von der Leyen je u 48 sati objavila deset poruka na platformi X, telefonirala regionalnim čelnicima i otvoreno poručila: „Hitno je potrebna vjerodostojna tranzicija u Iranu.” Kallas, kojoj statut Unije formalno daje vodeću riječ u vanjskoj politici, ostala je u drugom planu. Pet diplomata uključenih u koordinaciju opisalo je situaciju kao nastavak dugog rivalstva dvaju kabineta.
Marie-Agnes Strack-Zimmermann, predsjednica Odbora za obranu i sigurnost Europskog parlamenta, rezimirala je: „Rivalstvo između Kallas i von der Leyen očito je. Ono odražava podjelu nadležnosti u vanjskoj politici koja nije uvijek jasno uravnotežena.”
Zapravo, povijesno su međunarodni odnosi ležali na stolu Visokog predstavnika i Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS). No u krizama poput aktualne Komisija preuzima težište, osobito kroz svoj direktorijat za Bliski istok. „Nije tajna i ništa novo da su u Komisiji zadovoljni kad Kaju Kallas ostave postrani”, priznaje jedan briselski izvor.
Neusklađenost nije samo personalna. Dok su Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo zajednički upozorile Teheran da će „obrambenim mjerama” spriječiti daljnja lansiranja projektila, Madrid i Zagreb dovode u pitanje legalnost američko-izraelskih udara. Španjolski premijer Pedro Sánchez nazvao je intervenciju „neopravdanom i opasnom”, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović mu se pridružio – usprkos drukčijem stajalištu vlastite vlade.
Jedan dužnosnik EU-a upozorava da Europa ima šansu utjecati samo ako ostane ujedinjena: „Jedini način na koji EU može imati značaj u ovoj krizi jest ako ostanemo ujedinjeni.” No dok nadležnosti ostaju zamagljene, a glavni akteri međusobno natezani, partneri „često ne znaju kome se u Bruxellesu obratiti”, priznaje socijaldemokrat Nacho Sánchez Amor.
U godini u kojoj se paralelno gomilaju krize – od Grenlanda do Venezuele – Unija si taj luksuz zbrke teško može priuštiti. No sve dok će se kabineti boriti za naslovnu ulogu, Bruxelles će, upozoravaju analitičari, i dalje promatrati ključne geopolitičke potrese s margine.
