Koprivničko-križevački župan Tomislav Golubić potpisao je novi pravilnik o radnoj odjeći kojim je prvi put precizno odredio kako se zaposlenici županijske uprave smiju odijevati tijekom radnog vremena.
• Koga se tiče Pravilnik obvezuje administrativne tajnike i tajnice župana, zamjenika i predsjednika Skupštine, zaštitare, pomoćne radnike, spremačice, službenike na gradilištima te arhivare.
• Što je dopušteno, a što ne – Tajnica i zaštitarka mogu nositi sako, košulju, maramu ili kravatu, duge hlače, suknju ili haljinu te cipele s umjerenom potpeticom. – Tajnik i zaštitar moraju imati sako, košulju, kravatu, duge hlače i cipele. – Radna odjeća ne smije biti preuska, prekratka ni previše dekoltirana, a vrlo visoke pete su zabranjene. – Pomoćni radnici nose pregače i anatomsku obuću, spremačice radnu kutu i anatomske cipele. – Službenici na gradilištima obvezni su nositi zaštitne jakne, hlače, prsluk, kacigu i ostalu zaštitnu opremu, dok arhivari rade u kutama i zaštitnim rukavicama.
• Račun u ruke Zaposlenici radnu odjeću kupuju sami, a svake godine mogu zatražiti povrat troška do 250 eura. Račun predaju pročelniku koji provjerava udovoljava li odjeća propisanim kriterijima; ako ocjena bude negativna, naknada se ne isplaćuje, a iznos iznad 250 eura zaposlenik plaća sam.
• Rijetkost u Hrvatskoj Slična pravila zasad nisu poznata u drugim županijama. U parlamentima i gradskim vijećima odjevni kodeksi uglavnom su nepisani. Tako je i u Hrvatskom saboru, gdje nema formalne odredbe o sakoima ili kravatama – zastupnici se oslanjaju na osobni osjećaj primjerenosti.
Prije tri godine dio oporbe u zagrebačkoj Gradskoj skupštini pokušao je uvesti sličan red. Vijećnica Ana Dorotić Čaljkušić tada je upozorila: „Nije u redu da se vijećnice i vijećnici, izvjestiteljice i izvjestitelji i ostali sudionici generalno drže nepisanih pravila odijevanja tijekom sjednice, a pripadnici medija dolaze često neprikladno odjeveni i na taj način ne poštuju instituciju u koju su ušli, a ni svoj posao u njoj.” Njezin prijedlog nije prošao.
Novi pravilnik u Koprivničko-križevačkoj županiji stoga ostaje jedan od rijetkih konkretnih pokušaja da se u lokalnoj administraciji uspostave jasna, službena pravila odijevanja – uz potencijalnu novčanu motivaciju za one koji ih se pridržavaju.