Prema najnovijim podacima Eurostata za 2024., razina cijena osobnih vozila u Hrvatskoj iznosi 98,1 bod, odnosno 1,9 posto ispod prosjeka Europske unije (EU = 100). Time se domaće tržište smjestilo u „zlatnu sredinu”: nije među rekordno skupima, ali ni među najpovoljnijima.
Najskuplje tržište u širem europskom krugu ponovno je Turska, gdje su cijene 36,4 posto iznad prosjeka Unije (indeks 136,4). Slijede Danska (119,9), Island (118,1), Nizozemska (114,3), Irska (110,3) i Švicarska (110,2). S druge strane ljestvice nalaze se Sjeverna Makedonija (87,7) i Slovačka (88,6), s cijenama 12 do 13 posto nižima od prosjeka.
U regiji i neposrednom susjedstvu situacija je šarena: Bosna i Hercegovina drži indeks 97,1, Slovenija 91,3, a Crna Gora i Poljska po 92,8. Od većih ekonomija najniže cijene bilježi Španjolska (96,2), dok se Njemačka drži gotovo točno na prosjeku (100,4).
Zašto takve razlike?
Ključ leži u porezima i fiskalnim pravilima. Danska, primjerice, naplaćuje visoke pristojbe pri kupnji i registraciji vozila, što značajno diže konačnu cijenu. No važan je i način na koji proizvođači određuju cijene prema platežnoj moći tržišta. Istraživač Europske središnje banke Georg Strasser objašnjava: „proizvođači često primjenjuju praksu tzv. pricing-to-market, pri čemu cijene za isti model vozila mogu varirati i do 10 posto između država”.
Na ukupnu sliku dodatno utječu nacionalni poticaji za električna vozila i različite stope oporezivanja benzinskih i dizelskih automobila. Dok pojedine zemlje oslobađaju struju na kotačima od većine davanja, u drugima je upravo ta vrsta pogona skuplja. Hrvatski prostor za pojeftinjenja, poručuju analitičari, stoga ovisi prije svega o budućoj poreznoj politici i poticajima koji bi mogli preokrenuti strukturu prodaje.