Rukometaši Hrvatske ulaze u sljedeću utakmicu Europskog prvenstva pod pritiskom kojeg su i sami opisali kao „bez prava na pogrešku”. Jedina prihvatljiva opcija je pobjeda; svaki drugi ishod gurao bi ih u, kako je slikovito nazvano, „nemoguću misiju” – dvoboj s domaćinom turnira koji gotovo sigurno odlučuje o ostanku ili odlasku kući.
Ulog je jasan: bez bodova u predstojećem susretu momčad ostaje bez realne šanse za nastavak natjecanja. Stručni stožer ponavlja kako je ključno zadržati mirnoću i koncentraciju, ali i kako „nema alibija” – sve je u rukama (i glavama) igrača.
Pozornost navijača upućena je na obranu koja mora izgledati čvrsto od prve minute te na disciplinu u napadu. S druge strane, eventualni uspjeh otvara vrata pozitivnom raspletu u kasnijim kolima i održava snove o završnici prvenstva.
Hrvatska je, dakle, dovedena do točke na kojoj se cijeli turnir može prelomiti u samo 60 minuta rukometa. Pobjeda donosi nadu; poraz ostavlja gotovo neizvediv zadatak protiv publike i momčadi domaćina koja će tražiti potvrdu vlastite snage. Sve oči stoga ostaju uprte u parket, gdje će se odlučiti hoće li „kauboji” ostati u igri ili se oprostiti od europske smotre.