Hollywood je posljednjih godina obasuo gledatelje naslovima u kojima umjetna inteligencija preuzima središnju ulogu – na platnu i iza kamere. No niz slabih kino-rezultata i sve glasniji otpor na internetu upućuju na to da je publika zasićena i samom temom i načinom na koji se AI koristi u produkciji.
Niz promašaja nakon kratkog hita
• Horor‐satira „M3GAN” (2022.) – objavljena svega tjedan dana nakon debija ChatGPT-a – neočekivano je zaradila milijune. No prošlogodišnji nastavak pao je i kod kritike i na blagajnama. • „Mission: Impossible — Dead Reckoning” (2023.) predstavio je zlokobni algoritam nazvan The Entity, ali je unatoč golemom budžetu zaradio manje od prethodnih nastavaka. Najavljeni završetak sage za 2025. podbacio je još više. • Najsvježiji fijasko je „Mercy”, triler u kojem Chris Pratt mora pred AI-sucem (glas Rebecce Ferguson) dokazati da nije ubio suprugu. Kritičar ga je proglasio „najgorim filmom 2026.”, a američka publika presudila mu je već nakon trailera.
Digitalni Očevi utemeljitelji i „bežični” dinosauri
Hollywood ne koristi AI samo kao priču, nego i kao alat – i tu nailazi na jednako čvrst zid.
• Serijal kratkih videa „On This Day…1776”, koji za Time Studios generira Google DeepMind, pokušava rekonstruirati godinu američke revolucije. Gledatelje su zgrozili bezizražajni pogledi digitalnih glumaca i bizarne greške poput natpisa „Aamereedd” umjesto „America”. Komentari na YouTubeu toliko su bili negativni da je izdavač ograničio objave samo na pretplatnike.
• Sličan revolt izazvao je TV-oglas za Super Bowl koji potpisuje Taika Waititi. U njemu su zvijezde „Jurskog parka” pomlađene pomoću AI-a kako bi reklamirale savršen Wi-Fi u dinosaur-parku. Društvene mreže proglasile su reklamu „jezivom digitalnom nekrozom”.
Zašto su gledatelji alergični na AI?
Kritičari tvrde da današnji filmovi nude pojednostavljenu, propagandnu poruku: umjetna inteligencija je u startu prijeteća, ali se pokaže „u osnovi dobronamjernom”. Dok su klasici poput „RoboCopa” prije 40 godina ismijavali korporativni totalitarizam, novi naslovi često se završavaju pomirbenim govorima o zajedničkoj „ljudsko-robotskoj” grešci i lekciji.
Štoviše, mnogi se pitaju ima li smisla strahovati nad sudbinom izmišljenog softvera dok stvarni algoritmi danas odlučuju o kreditima, zapošljavanju ili zdravstvenim policama. Umjesto eskapizma, gledatelji dobivaju podsjetnik na svakodnevni nadzor – i bježe.
Hoće li studiji usporiti?
Analitičari upozoravaju da bi upornost u forsiranju AI-motiva i AI-alata mogla dodatno potkopati ionako krhke kino-prihode. Kreativnu industriju, naviklu da prati tehnološke trendove, sustigla je vlastita brzina: publika je umorna prije nego je hype završio.
Pitanje koje lebdi nad Hollywoodom jednostavno je, ali bolno: mogu li filmovi i serije opet ponuditi bijeg od algoritama – ili će ih publika kazniti svaki put kad ih podsjete na svijet u kojem botovi već vladaju?