Dok se planovi o novoj velikoj nuklearci ili manjim modularnim reaktorima pomiču duboko u sljedeće desetljeće, hrvatska energetska strategija oslanja se na snagu rijeka.
Prema procjenama energetskih stručnjaka, Hrvatska će – i u najboljem scenariju – čekati više od deset godina prije nego što prvi novi nuklearni megavat uđe u mrežu. U međuvremenu, ključnu ulogu preuzima hidropotencijal, a Hrvatska elektroprivreda (HEP) ubrzava cijeli niz projekata.
Najveći među njima je dogradnja Hidroenergetskog sustava Kosinj–Senj, investicija koja bi trebala povećati proizvodnju, uravnotežiti mrežu i smanjiti ovisnost o uvozu struje u sušnim razdobljima. Uz Kosinj, planiraju se i manje elektrane u Perući i Otočcu, dok je mali objekt u Otočcu upravo dovršen.
Snaga stare garde HEP istodobno revitalizira postojeće postrojenja. U siječnju je s tvrtkom Končar potpisan ugovor od 95,2 milijuna eura za rekonstrukciju proizvodnih jedinica u Hidroelektrani Varaždin. Radovi će, procjenjuje se, produžiti vijek elektrane za najmanje 50 godina, čime se nastavlja višegodišnji ciklus obnove domaćih hidroelektrana.
Projekt „Zagreb na Savi“ – plan izgradnje pet do sedam hidroelektrana uzvodno i nizvodno od glavnog grada – opet je na stolu. No energetski stručnjak dr. Mladen Zeljko podsjeća da nije riječ o novoj ideji: „O tom projektu govori se već 50 godina.” Iako bi niz riječnih brana donio značajnu količinu obnovljivih kilovatsati, projekt i dalje čeka zeleno svjetlo zbog složenih ekoloških i urbanističkih pitanja.
Oprez s malim elektranama U HEP-u napominju kako će se male hidroelektrane graditi “onoliko koliko je to ekonomski i ekološki prihvatljivo”. Potencijal manjih objekata uglavnom je iskorišten, pa se daljnji rast snage očekuje prvenstveno kroz modernizaciju postojećih sustava i velike projekte poput Kosinja.
Energetska zima bez nuklearke Dok Hrvatska računa na jeftiniju i čišću nuklearnu opciju, hidrologija ostaje najopipljivije sredstvo za popunjavanje bilance. Svaki novoobnovljeni agregat ili izgrađena brana znači manji uvoz i stabilnije cijene. Sljedeće desetljeće, poručuju iz sektora, bit će presudno za ispunjenje klimatskih ciljeva i sigurnost opskrbe – a voda će nositi veći teret nego ikad.