Dok se europske vlade utrkuju u digitalizaciji javnih usluga, dvije najveće američke tehnološke kompanije – Google i Microsoft – ponudile su im stotine milijuna eura „u naravi” za modernizaciju zastarjelih sustava. No ispod privlačne cijene kriju se ozbiljna pitanja o vlasništvu i kontroli nad osjetljivim javnim podacima.
• Dogovor Londona i Googlea: U zamjenu za stotine milijuna funti usluga u oblaku, Velika Britanija će ogromnu količinu državnih podataka premjestiti na servere u SAD-u. Više od 25 % vladine informatičke infrastrukture te 70 % sustava u NHS-u i policiji staro je tri do četiri desetljeća, stoji u obrazloženju britanskog Ministarstva za znanost, inovacije i tehnologiju.
• Pitanje „vendor lock-ina”: Kritičari upozoravaju da se vlada prepušta jedinom stranom dobavljaču i time riskira dugoročnu ovisnost. Dodatnu bojazan izaziva američki CLOUD Act, koji Washingtonu omogućuje pristup podacima što ih drže američke tvrtke – pa i kad se nalaze u inozemstvu.
• Odgovor Googlea: tvrtka tvrdi da će sustavi ostati pod potpunom kontrolom britanske vlade te da će „osporiti svaki pokušaj” američkih vlasti da dođu do podataka. Skeptici ipak podsjećaju da pravne bitke s Washingtonom najčešće završavaju kompromisima.
• Sličan scenarij u EU-u: Microsoft planira uložiti do 5 milijardi eura u modernizaciju javnog IT-a diljem Unije te graditi „suverene oblake” u suradnji s Capgeminijem i Orangeom u Francuskoj, odnosno SAP-om i Arvatom u Njemačkoj. No direktor pravnih poslova Microsofta France Anton Carniaux priznao je kako tvrtka „ne može jamčiti” da podaci neće biti izloženi američkim zahtjevima.
• Sukob zakonodavstava: EU-ova Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), novi Akt o podacima te NIS2 direktiva izričito traže nadzor nad osobnim informacijama unutar Unije. CLOUD Act ide u suprotnom smjeru, stvarajući pravnu sivu zonu u kojoj se interesi građana i poslovni modeli Big Techa sudaraju.
• Što je u igri: Stručnjaci iz International Data Center Authorityja podsjećaju da su podaci „vrijedniji od zlata” te da države moraju zadržati fizički i pravni suverenitet nad nacionalnim informacijama. „Besplatne usluge nisu besplatne zauvijek”, poručuju, dodajući kako tehnološki divovi, čija tržišna kapitalizacija prelazi bilijune dolara, traže resurse i prijateljske propise radi vlastitog profita.
Zaključak je jasan: modernizacija javnih sustava bez troška zvuči privlačno, no cijena bi mogla biti gubitak kontrole nad zdravstvenim kartonima, poreznim evidencijama i drugim ključnim podacima građana. Europske vlade zato su pod sve većim pritiskom da pronađu ravnotežu između tehnološkog napretka i zaštite digitalnog suvereniteta.