Europski parlament ovog je tjedna nakratko pretvoren u šarenu radionicu: zastupnici, službenici i posjetitelji u Strasbourgu mogli su vlastoručno oslikavati vrtne patuljke. Zvuči neozbiljno, no povod je bio vrlo birokratski – proslava nove europske oznake zaštićenog podrijetla za „Originalne turingijske vrtne patuljke” iz gradića Gräfenrode u njemačkoj Tirinškoj.
Oznaka, dodijeljena u sklopu širenja europskog sustava kvalitete na tradicionalne obrtničke proizvode, jamči da se ručno izrađeni patuljci iz Gräfenrode ne smiju kopirati bez poštivanja točno propisanih materijala i tehnika. Na radionici se mogao kupiti i luksuzni primjerak nazvan Johannes der „Ruhende-Holzhacker” – patuljak koji, s lulom u ustima i sjekirom u ruci, košta ni manje ni više nego 850 eura.
Patuljci, međutim, nisu tek simpatična dekoracija. Dugi je njihov put kroz povijest povezan s politikom i simbolikom:
• Još su antički Rimljani u vrtove postavljali kipove bogova plodnosti kako bi zaštitili usjeve.
• Po poljskim ulicama Wrocława razasute su minijaturne skulpture patuljaka u čast pokreta Orange Alternative, satirične antikomunističke akcije koja je ironičnim performansima prkosila sovjetskoj vlasti.
• Izraz „Gnomi Züricha” nastao je 1964. kada je britanski laburist George Brown švicarske bankare prozvao krivcima za slabljenje funte – još jedan povijesni primjer londonskog traženja vanjskog krivca.
• U Austriji je 2014. nestalo oko 400 patuljaka koje je Socijaldemokratska stranka koristila u predizbornoj kampanji; sumnja je pala na Narodnu stranku, a ne na inicijatora ideje da stranački budžet potroši na stotine keramičkih liliputanaca.
• Čak je i obitelj bivšeg britanskog premijera Johna Majora, čiji je otac izrađivao vrtnu keramiku, bila predmet šala o „premijeru iz patuljarske manufakture”.
Nije stoga čudo da je kolekcionarska ponuda preplavljena političkim figuricama. U Nacionalnom arhivu Sjedinjenih Država čuva se set patuljaka koji prikazuju Johna F. Kennedyja, Charlesa de Gaullea, Nikitu Hruščova te njemačke kancelare Konrada Adenauera, Ludwiga Erharda i Willyja Brandta – svojevrsni hladnoratovski vrtni summit.
Dok eurozastupnici raspravljaju o propisima, mali keramički čuvari vrta podsjećaju da se i najtvrđa politika ponekad može obojiti vedrijim bojama. A nakon Strasbourga, „Originalni turingijski” patuljci vjerojatno će, uz europsku zaštitu, lakše pronaći put do travnjaka diljem kontinenta.