Američka komičarka Karen Morgan na pozornici je u šali pobrojila što sve današnji dvadesetogodišnjaci navodno ne znaju: „Generacija Z ne zna ispisati novčani ček, pravilno adresirati kuvertu ni koristiti papirnatu kartu – bez GPS-a su izgubljeni.” Zaključila je kako bi „bilo prilično lako vratiti svijet” kad bi ga preuzeli ti mladi.
Videoklip njezina nastupa, star nekoliko godina, neprestano se vraća u TikTokov algoritam – i svaki put izaziva salvu reakcija upravo onih o kojima govori. Kreatori iz generacije Z uzvraćaju da su neke vještine, poput pisanja čekova, odavno za muzej te da nitko ne planira „osvajati svijet”. Umjesto toga, poručuju starijima da se naviknu na smjenu generacija i promjene koje s njom dolaze.
Te promjene sve se jasnije vide i u uredima. Razlikuju se očekivanja: generacija Z od poslodavaca traži veću fleksibilnost, otvorenu komunikaciju i smislen rad, dok korporativna kultura kakvu su gledali kod svojih roditelja za njih predstavlja odbojni relikt. Stoga joj pristupaju s namjerom da je preoblikuju – ne samo kao zaposlenici, nego sve češće i kao voditelji timova ili vlasnici startupova.
Iako se o „zeovcima“ zaposlenicima puno pisalo, manje se govori o fenomenu da pripadnici te skupine već preuzimaju upravljačke uloge. Njihov stil vođenja naginje horizontalnim strukturama, brzim povratnim informacijama i jasnoj ravnoteži između posla i života, što tradicionalne hijerarhije stavlja na ozbiljan test.
Dok se jedni brinu da će „nestati” starih vještina, generacija Z hladnokrvno uvodi nova pravila igre. Čini se da će pravo pitanje u godinama pred nama biti ne mogu li oni voditi, nego kako će korporacije preživjeti ako se na ta pravila ne prilagode.