Arnaud Gouillon, rođen u Grenoblu 1985., posljednjih je godina postao jedno od najprepoznatljivijih stranih lica na srpskoj javnoj sceni. „Iako nemam ni kap srpske krvi u sebi, ipak Srbija teče mojim venama”, stoji na njegovoj naslovnoj fotografiji na Facebooku, gdje pozira pokraj spomenika Karađorđu Petroviću s Hramom svetog Save u pozadini.
Gouillon je u Srbiju prvi put došao početkom 2000-ih, a 2015. dobio je državljanstvo koje mu je osobno uručio predsjednik Aleksandar Vučić. Danas obnaša dužnost u državnoj administraciji, redovit je sugovornik provladinih tabloida, a javnost ga ponajprije poznaje kao humanitarca koji godinama prikuplja pomoć za kosovske Srbe.
• Autor i koautor četiriju knjiga posvećenih Kosovu. • Dobitnik više visokih državnih odlikovanja Srbije. • Oženjen Srpkinjom, otac troje djece. • Srpski govori gotovo bez gramatičkih pogrešaka, preostao mu je tek blagi francuski naglasak.
Njegovi nastupi često uključuju oštre kritike zapadnih politika. Politički analitičar Christian Castagna ističe da Gouillon „francusko-srpske odnose promatra isključivo kroz prizmu Istočnog fronta” te francusko sudjelovanje u NATO-voj intervenciji 1999. vidi kao „izdaju”. Upravo takav narativ, koji sažima frustracije dijela srpske javnosti, čini ga poželjnim glasnogovornikom aktualne vlasti.
Gouillonovu reputaciju pojačavaju i brojna odlikovanja: među njima su Zlatna medalja za zasluge te Orden srpske zastave. Dok protivnici zamjeraju pristranost i retoriku koja produbljuje podjele, pristaše ga slave kao zaštitnika srpskog identiteta na Kosovu i primjer uspješne integracije stranca.
U razgovorima ističe da je ključni motiv njegovog angažmana „solidarnost s ugroženima”, no kritičari upozoravaju kako se humanitarni rad nerijetko prepliće s propagandnim porukama. Bilo da se na njega gleda kao na uvjerenog filantropa ili vjernog vojnika režima, Gouillon je uspio ono što mnogi nisu: u potpunosti se preseliti iz Alpa na Balkan i izgraditi novi nacionalni identitet – onaj srpski.
