Dvije godine nakon što su braća Montgolfier u Parizu prvi put digla balon na topli zrak i tako svijetu pokazala da nebom mogu vladati i ljudi, baloni su postali simbol modernosti i francuskog tehničkog prestiža. Ipak, jedna je letjelica, lansirana iz Carigrada, neočekivano dočarala koliko je to novo čudo tadašnjem „ostatku svijeta” moglo izgledati nadnaravno.
Naime, balon dvojice francuskih pionira letenja, Jean-Françoisa Blancharda i Nicolasa-Louisa Roberta, u Carigradu se oteo kontroli. Nošen jakim vjetrom, bez ijednog čovjeka u košu, krenuo je preko granice prema tadašnjoj Perziji i sletio u blizini Teherana.
Stanovnici koji su prvi ugledali ogromnu, šareno ukrašenu kuglu kako polagano silazi iz oblaka, bili su zaprepašteni. Budući da nikada prije nisu vidjeli balon, prizor su tumačili kao nadnaravni znak – božanskog glasnika, utvaru, pa čak i „demona” koji napada njihovu zemlju. Umjesto divljenja tehnološkom napretku, zavladali su strah i pomutnja.
Dogodilo se to „četiri godine prije jedne od najkrvavijih revolucija u povijesti”, kako su suvremenici opisivali period uoči Francuske revolucije. Dok je Europa gorjela od oduševljenja novim izumom, nekoliko tisuća kilometara dalje isti je izum izazvao paniku, otkrivajući koliki je tada bio jaz u znanju i iskustvu između različitih dijelova svijeta.
Epizoda s „demonom s neba” nije spriječila širenje balonomanije – Blanchard i Robert nastavili su letjeti i predstavljati balonske predstave diljem Europe. No putovanje odbjeglog balona u Teheran ostalo je kao podsjetnik da svaka tehnološka revolucija nužno nailazi na mjesta gdje se ne doživljava kao napredak, nego kao prijetnja iz nepoznatog.