Finska se, dvije godine nakon pridruživanja NATO-u, našla u atmosferi koja sve više podsjeća na Hladni rat. Država jača obrambene kapacitete duž 1 340 kilometara najduže europske granice s Rusijom, dok ekonomske i obiteljske veze s istočnim susjedom venu.
Najvidljiviji simbol nove epohe je 4,5 metara visoka metalna ograda s bodljikavom žicom, kamerama i senzorima pokreta. Do 2030. planira se podići 200 kilometara ograde na najprohodnijim dionicama, uz paralelnu zemljanu cestu za brzi pristup graničara. „Prešli smo iz ere uklanjanja granica u eru ponovnog određivanja granica”, rekao je šef operacija finske granične straže Samuel Siljanen.
Istodobno, Helsinki ubrzano širi sustav pričuve. Više od 50 000 ljudi sudjeluje u dobrovoljnim vježbama – trećinu više nego prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. Finska, s 5,8 milijuna stanovnika, želi do 2031. raspolagati s čak milijun vojnih rezervista. U blizini Lappeenrante 47-godišnji poduzetnik Jukka Latto opisao je kako skupina rezervista koristi tri izviđačka drona Parrot Anafi, a očekuje se nabava još deset: „Što ako odluče doći i promijeniti granicu, baš kao što su otišli u Ukrajinu?”.
Moskva istodobno vraća život nekadašnjim sovjetskim bazama, a satelitske snimke pokazuju nova skladišta i radove u garnizonima zapadne i sjeverozapadne Rusije. Kremlj, međutim, tvrdi da nema planova za napad na NATO. „NATO nikada neće napasti Rusiju i vjerujem da oni to znaju”, smatra istraživačica Chatham Housea Minna Alander, dodajući da Finska želi „vjerodostojno signalizirati Rusiji da se to ne isplati”.
Gospodarstvo pograničnih regija već trpi posljedice. Zatvaranje prijelaza krajem 2023., kada je Helsinki optužio Moskvu za instrumentalizaciju migranata, prekinulo je do 13 milijuna godišnjih putovanja. Regionalno vijeće procjenjuje da nestanak ruskih turista i robne razmjene lokalnom gospodarstvu godišnje oduzima najmanje 300 milijuna eura. Nezaposlenost je porasla na gotovo 15 %, znatno iznad nacionalnog prosjeka.
Takva realnost najteže pogađa obitelji s obje strane granice. Oksana Serebriakova, koja se iz Moskve preselila u Lappeenrantu zbog školovanja sina, naziva nastalu podjelu „vrlo tužnom situacijom” i vjeruje da se problem migracija „mogao riješiti” strožim kontrolama, a ne potpunim zatvaranjem.
U međuvremenu devet podnositelja tužbi, među kojima je i lokalni političar Ivan Deviatkin, čeka odluku Europskog suda za ljudska prava, koji od Finske traži dodatno objašnjenje za ekstremnu mjeru.
Predsjednik Alexander Stubb priznaje „određenu razinu ruskog jačanja” kao očekivanu reakciju na ulazak Finske u NATO, no i dalje umanjuje neposrednu prijetnju. Ipak, Helsinki vjeruje da će Rusija po završetku rata u Ukrajini dodatno osnažiti Lenjingradsku vojnu regiju, zbog čega Finska nastavlja modernizaciju – od kupnje 64 američka borbena zrakoplova F-35 do održavanja najvećeg topničkog arsenala u zapadnoj Europi.
Za obične stanovnike granice dilema je sve manja: sigurnost nadmašuje nostalgiju za otvorenim prolazom. Napetosti se, zasad, čine daleko od smirivanja.