WASHINGTON – Proljetni sastanci Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke otkrili su duboki raspon prioriteta između Europe i Sjedinjenih Država. Dok su europski ministri financija u američku prijestolnicu stigli s temama poput gospodarskih posljedica rata s Iranom, potporom Ukrajini i rizicima za globalni financijski sustav, Washington je dominantno zaokupljen ekonomskim nadmetanjem s Kinom.
„Europe sometimes gets lost with the two big guys”, primijetio je Paul Gruenwald, glavni ekonomist S&P Global Ratingsa, dodajući da se Rusija u američkim raspravama uglavnom spominje kao faktor naftnog tržišta, a ne kao sigurnosna prijetnja.
Američka samodostatnost u energiji, uz snažan zamah domaće industrije umjetne inteligencije, omogućila je administraciji da vodi, kako kažu sudionici, prilično usredotočenu politiku na vlastite ciljeve. Europa pak, suočena sa sporijim rastom i većom izloženošću ratnim potresima koje sama nije izazvala, nema luksuz zatvaranja u sebe.
Različiti tonovi dviju strana ogolili su se i u službenim priopćenjima. Francusko predsjedništvo G7 objavilo je da su ministri, uključujući SAD, bili „unanimni” u želji da ograniče gospodarsku cijenu dugotrajnog sukoba. Istodobno je američki ministar financija Scott Bessent izvijestio kako je u susretima s europskim kolegama „underscored the U.S. Treasury's commitment to Economic Fury”.
Bessent je dodatno poručio da je „the biggest risk to financial stability is a lack of growth”, prozvavši EU da je „unable to follow [the Draghi Report] … on how it would increase growth” te ustvrdio da je zajedničko tržište „vjerojatno postalo kočnica” integraciji koju je trebalo poticati.
S druge strane Atlantika prevladavao je pomirljiviji pristup. Britanska ministrica financija Rachel Reeves nazvala je trgovinski sporazum Londona i Washingtona „u interesu obje zemlje” i istaknula napredak tehničkih razgovora o budućnosti tržišta kapitala i financijskih usluga. Povjerenik Europske komisije za gospodarstvo Valdis Dombrovskis naglasio je da su EU i SAD „jači zajedno”, ali i upozorio: „we will not turn a blind eye to any risks to our interests”.
Iza diplomatskih fraza ostaje osjećaj da se Europa, nakon novih revizija naniže svojih prognoza rasta i borbe za energetsku sigurnost, suočava s rastućim skepticizmom prema vlastitim planovima produbljivanja tržišta kapitala. U washingtonskim se salonima često čulo da industrija i regulatori ili „ne razumiju” projekt, ili sumnjaju da će Unija nadvladati unutarnja suparništva.
Dok obje strane ponavljaju potrebu „konstruktivnih odnosa”, europski izaslanici sve otvorenije upozoravaju da neće šutke promatrati politiku koja njihove probleme ostavlja na margini globalnih rasprava. U međuvremenu, SAD ostaje usredotočen na svoju utakmicu s Kinom – a bruxelleski strah da će se i sljedeći veliki potres dogoditi bez američkog slušanja i dalje visi u zraku.