Novo longitudinalno istraživanje na više od 10 000 Europljana starijih od 65 godina pokazuje da osjećaj usamljenosti ide ruku pod ruku s lošijim rezultatima na testovima kratkoročnog i odgođenog prisjećanja – no ne i s bržim propadanjem pamćenja tijekom vremena.
Znanstvenici s Universidad del Rosario šest su godina pratili sudionike iz 12 europskih zemalja u okviru velike baze podataka SHARE. Analiza je otkrila nekoliko ključnih obrazaca:
• Dob je daleko najsnažniji prediktor kognitivnog stanja. Nakon 75. rođendana točke na testovima počinju brže padati, a poslije 85. godine pad je još izraženiji.
• Usamljenost snižava početni rezultat, ali „nagib krivulje” ostaje gotovo jednak onome kod osoba koje se ne osjećaju usamljeno. Kako ističe voditelj studije Luis Carlos Venegas-Sanabria, „usamljenost može imati važniju ulogu u startnom stanju pamćenja nego u njegovu progresivnom padu”.
• Tjelesna aktivnost (barem umjerena jednom mjesečno) podiže početnu razinu pamćenja i djeluje poput kognitivnog jastuka, iako ne mijenja brzinu kasnijeg pada.
• Depresija i kronične bolesti poput dijabetesa dodatno snižavaju početni rezultat prisjećanja.
Mehanizam veze između usamljenosti i kognicije ovo istraživanje nije razotkrilo, no raniji radovi sugeriraju da manjak društvenih interakcija, veći rizik od depresije te popratne zdravstvene tegobe mogu objasniti slabije kognitivne rezultate usamljenih osoba.
S obzirom na prognozu Ujedinjenih naroda da će do 2050. svaka šesta osoba na svijetu biti starija od 65 godina, autori upozoravaju da će razumijevanje i ublažavanje posljedica usamljenosti postati ključno za očuvanje kognitivnog zdravlja sve brojnije populacije starijih.