Bruxelles – Europska unija ubrzano mijenja jednog energetsko-političkog ovisnika drugim: nakon drastičnog rezanja ruskih isporuka, četvrtina ukupnog plina koji stiže u Uniju danas dolazi iz Sjedinjenih Država, a analitičke projekcije pokazuju da bi taj udio do kraja desetljeća mogao narasti na gotovo 40 posto.
Prema podacima Instituta za energetsku ekonomiku i financijsku analizu (IEEFA), američki ukapljeni prirodni plin (LNG) već čini oko 27 posto cjelokupnog europskog uvoza plina – skok s 5 posto zabilježenih 2021. Najveći kupci su Francuska, Španjolska, Italija, Nizozemska i Belgija, a značajne količine bilježi i Ujedinjeno Kraljevstvo.
„Ovakva prevelika oslonjenost na američki plin stvara potencijalno visokorizičnu geopolitičku ovisnost i proturječi cilju EU-a da sigurnost opskrbe jača diverzifikacijom, smanjenjem potrošnje i ubrzanim razvojem obnovljivih izvora”, upozorava Ana Maria Jaller-Makarewicz, glavna energetska analitičarka IEEFA-e.
Napetosti s Washingtonom Dodatnu nervozu unosi sve zaoštrenija retorika američkog predsjednika Donalda Trumpa. Nakon što je otvoreno poručio da želi kupiti Grenland – danski teritorij – najavio je i nove carine na robu iz Francuske, Danske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva sve dok se sporazum o prodaji ne postigne. Europski diplomati strahuju da bi se, jednom kada ruski plin bude potpuno zabranjen, nova ovisnost mogla pretvoriti u polugu političkog pritiska.
„Postoji i drugi plin na svijetu, ali rizik da bi Trump, primjerice u slučaju upada na Grenland, mogao zatvoriti ventile treba ozbiljno razmotriti”, kaže jedan visoki diplomat EU-a. „Nadamo se da do toga ipak neće doći.”
Od invazije Rusije na Ukrajinu 2022. ruski udio u europskom uvozu plina srušio se s 50 na svega 12 posto. Zamjena ruskog cjevovodnog plina američkim LNG-om pomogla je prebroditi krizu, no otvorila je novu.
Cijena i infrastruktura Pritisnuti visokim energetskim računima, europski potrošači i industrija teško odolijevaju jeftinijem američkom gorivu, dok je izbor alternativnih dobavljača ograničen. Unija se nada da će planirano povećanje proizvodnje u Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima od 2030. ublažiti pritisak.
Istodobno se ubrzano gradi infrastruktura pogodna za američki plin: Bruxelles je potvrdio dva velika podmorska plinovoda koji će Maltu i Cipar povezati s kontinentalnom Europom, a razmatra se i novi pravac od Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj. Prošlogodišnjim trgovinskim paketom EU se dodatno obvezala na kupnju američke energije vrijedne 750 milijardi eura.
Unatoč zelenoj tranziciji plin i dalje pokriva oko četvrtine europskih energetskih potreba. Socijalistički zastupnik u Europskom parlamentu Thomas Pellerin-Carlin smatra da bi odlučne investicije u učinkovitost i obnovljive izvore same po sebi smanjile uvoz, pa i iz SAD-a. „Ako budemo dovoljno hrabri nastaviti s isplativim ulaganjima, smanjit ćemo potražnju za plinom toliko da ćemo smanjiti i ovisnost o američkom LNG-u, čak i dok potpuno ukidamo ruski plin”, poručuje.
Ipak, jedan dužnosnik jedne od članica rezimira trenutačno raspoloženje: „Ovisnost postoji i trenutačno smo – tu gdje jesmo. Realne alternative, barem kratkoročno, nema.”
