Rasprave iza zatvorenih vrata
Europski čelnici posljednjih su tjedana, prema pisanju Wall Street Journala i diplomatskim izvorima u Bruxellesu, raspravljali o dosad najradikalnijem alatu pritiska na Washington: masovnoj prodaji američkih državnih obveznica u vrijednosti oko 2,34 bilijuna dolara koje trenutačno drže države članice EU-a i Velika Britanija.
Ideja je navodno izronila nakon što su informacije s mirovnih pregovora američke administracije i Moskve – u kojima sudjeluju državni tajnik Marco Rubio, izaslanik za Rusiju Steve Witkoff te savjetnik Jared Kushner – potvrdile strah da bi predsjednik Donald Trump mogao ublažiti potporu Ukrajini i time, kako smatraju u Europi, izravno ugroziti kontinentalnu sigurnost.
Ruski je Kremlj potvrdio da je predsjednik Vladimir Putin „prihvatio neke američke prijedloge”, odbio druge te ostaje otvoren za daljnje razgovore. Glasnogovornik Dmitrij Peskov rekao je kako je „prvi put došlo do razmjene stajališta što je normalno u procesu pronalaženja kompromisa”, ali da Moskva neće javno komentirati detalje dok pregovori traju.
Koliki je stvarni manevarski prostor?
Financijski stručnjak i partner u Mathematica Capital Partnersu Marin Onorato za naš je list upozorio da je priča o obveznicama zasad tek neformalna. „Prijetnja nije realna, već samo pokazatelj koliko se Europa i SAD udaljavaju”, ističe Onorato. Podsjeća, međutim, da bi se u krajnjem slučaju i središnje banke morale povinovati političkim odlukama svojih vlada.
Onorato procjenjuje da europski i britanski subjekti, uključujući državne riznice, središnje i komercijalne banke te investicijske fondove, drže oko deset posto ukupnog američkog duga. „Ako bi EU doista krenula u rasprodaju, kamatne stope bi sigurno porasle”, kaže on, ali dodaje da se na sekundarnom tržištu američkih obveznica svakodnevno okrene oko bilijun dolara, što Fedu daje prostor za brzu intervenciju.
Povijesni presedan već postoji: u proljeće 2020. Fed je otkupio više bilijuna dolara dužničkih papira kako bi stabilizirao tržišta tijekom pandemijskog šoka. Slično bi, smatra Onorato, učinio i ovoga puta, iako bi rezultat bila kratkoročna slabost dolara, pritisak na dionička tržišta te ubrzanje procesa deglobalizacije i ekonomske polarizacije.
Geopolitički signal, a ne konkretna prijetnja
Unatoč dramatičnim naslovima, većina sugovornika u Bruxellesu tvrdi da je rasprodaja američkog duga prije svega „politički signal” Bijeloj kući kako bi se spriječilo moguće povlačenje potpore Kijevu. U praksi, procjenjuju analitičari, Europa nema interesa destabilizirati ključnog saveznika niti riskirati lančanu financijsku krizu veću od one 2008. godine.
Dok Washington, Moskva i Kijev i dalje traže formulu za prekid rata, europske vlade pripremaju i druge oblike pritiska – od carinskih ograničenja do koordiniranih sankcija – no ovakva financijska „nuklearna opcija” vjerojatno će, barem zasad, ostati samo predmet povjerljivih brifinga.
