Videoigre su od hobija „nekolicine štrebera” prerasle u industriju tešku gotovo 27 milijardi eura godišnje. Istraživanje udruženja Video Games Europe pokazuje da 54 % Europljana u dobi od 6 do 64 godine igra videoigre, dok čak 84 % djece od 11 do 14 godina svakodnevno poseže za kontrolerom ili mobitelom.
S dolaskom blagdana, njemačka udruga proizvođača igara procjenjuje da će četiri od deset igrača tijekom prosinca igrati više nego inače kako bi se „opustili i usporili”. Upravo ta navala digitalne zabave potaknula je europske zakonodavce da razmotre stroža pravila.
Europska komisija priprema Zakon o digitalnoj pravednosti (Digital Fairness Act) koji bi trebao biti gotov do idućeg Božića. Cilj je ojačati zaštitu potrošača na internetu, a posebno se pozabaviti digitalnom ovisnošću.
„Komisija pomno analizira pravila koja se odnose na ovisničke dizajnerske prakse”, poručio je povjerenik za zaštitu potrošača Michael McGrath te podsjetio kako je prošlogodišnja analiza („fitness check”) „jasno pokazala” da ovisničke značajke već utječu na najmanje 31 % potrošača u EU.
Loot box kao kockarski mamac
Najveću glavobolju političarima zadaju tzv. loot boxovi – digitalne „kutije iznenađenja” koje igračima nude slučajne nagrade poput rijetkih oružja, odijela ili dodatne energije. I dok taj mehanizam autorima besplatnih igara donosi zaradu, kritičari ga uspoređuju s kockanjem, pogotovo kada su ciljna skupina djeca.
Zastupnica Europske pučke stranke Dóra Dávid upozorava: „Ne možemo ignorirati istraživanja koja pokazuju da loot boxovi, primjer kockarskih i ovisničkih značajki, mogu biti ulaz u kockanje među mladima.” Stoga traži zabranu „kockarskih funkcionalnosti” za djecu.
Sličan stav ima i socijaldemokratkinja Laura Ballarin Cereza: „Eksploatativne značajke pretvaraju zabavu u manipulaciju. ‘Krug zabave’ postaje ‘krug štete’ kada sustavi nagrađivanja nadvladaju samokontrolu i čine mlade ranjivima.”
Potrošačka udruga BEUC ide korak dalje. Njezin predstavnik Urs Buscke poručuje kako bi „zakonodavci trebali zabraniti premium virtualne valute, plaćene loot boxove i ‘pay-to-win’ kutije”.
Što slijedi?
McGrath potvrđuje da će Komisija „vrlo pomno” razmotriti loot boxove u okviru novog zakona. Istodobno, industrija brani praksu prodaje virtualnih dobara tvrdeći da igračima pruža dodatnu vrijednost i slobodu izbora.
Dok jedni vide kreativni način financiranja besplatnih igara, drugi upozoravaju na „harm loop” koji igrače – osobito najmlađe – drži prikovane uz ekrane. Odluka o tome koje će mjere EU na kraju usvojiti stiže sljedeće godine, ali je jasno da se videosektor više ne promatra samo kao bezazlena razbibriga nego i kao potencijalni izvor ovisnosti koji treba regulatorni reset.