Vukovarska spisateljica i kolumnistica Tanja Bjelobradić objavila je na svojem Facebook profilu potresno pismo čitateljice Mande B., čiji se otac kao mladić našao na križnom putu nakon Drugog svjetskog rata.
Autorica pisma najprije zahvaljuje Bjelobradić što „piše istinu hrvatsku i brine da se ne zaborave branitelji”, a potom opisuje očev ratni i poratni križ. Prema njezinu svjedočenju, otac je 1944. mobiliziran tijekom racije: „Kod Karlovca borbe, puno mrtvih, kod Dravograda razoružanje i predaja, onda pakao i muke.” Nakon logora proveo je tri godine u vojsci, gledajući kako ljudi nestaju, uključujući časnike 1948. godine, dok je radio kao brijač.
Po povratku kući ostao je bez prava na posao i, bez imovine kojom bi podmirio namete, prisiljen je „raditi bez plaće drumove i putove”. Obitelj, siromašna i s četvero djece, živjela je na škrtom zemljištu: „Doista smo bili siroti, zemlja škrta, ni Crveni križ nam nije pomagao.” U selu su djecu poginulih označavali kao „ustašku kopilad”, a udovice navodno prisiljavali na podčinjavanje, navodi Manda.
Iz sela se, prema njezinim riječima, „22-ca nisu vratila”. Manda se prisjeća očevih suza dok je slušao partizanske pjesmice koje su djeca morala učiti u školi: „Dica, rat je zlo, svi ubijaju, a bome neki i dugo po ratu.” Otac nikad nije pristao doći na njihovo primanje u pionire niti je želio sudjelovati u partizanskim proslavama.
U rukom pisanim zapisima ostavio je i detalje logoraške svakodnevice: „Bilo je dosta muke od gladi… biti prljav od vlastitog proljeva, a ne daju ti se presvuć ni oprat.” Zemljoradnja i voćarstvo postali su mu, kaže kći, „lijek” i oslonac, dok je vjeru navodila kao spas.
Manda u pismu opisuje i osobna iskustva diskriminacije zbog ijekavice u Borovu, gdje je došla raditi s 17 godina, te osjećaj nelagode kada bi je pitali „jesam li ja od Jasenovca”.
S posebnim ponosom ističe suze koje je otac 1990. pustio pred hrvatskom zastavom: „Do svoje smrti '94. hvalio je Boga – ‘Samo nek' su ono zlo skinuli… Čuvajte, dica, slobodu i branite svoje…’”.
Na kraju pisma Manda zahvaljuje Bjelobradić na „borbi za branitelje” i poželjela joj „zdravlje, radost, uspjeh i svako dobro”.
Objavom pisma Bjelobradić je poručila da je „dužnost” upoznati javnost s manje poznatim poslijeratnim stradanjima: „Moramo znati.”