Na današnji dan prije 26 godina, 19. veljače 2000., tada novi hrvatski premijer Ivica Račan prvi se put sastao s 37-godišnjim mađarskim kolegom Viktorom Orbánom. Neformalni posjet, započet Orbánovim dolaskom iz Poreča gdje je trenirao s amaterskim nogometnim klubom Felcsút, trajao je tek dva sata, ali je otvorio put prekretnicama koje su trajno promijenile vlasničku i upravljačku strukturu Ine.
Razgovaralo se o trima temama:
- sporazumu o slobodnoj trgovini;
- pristupu Mađarske riječkoj luci;
- mogućoj suradnji Ine i MOL-a.
Prva dva plana nikada nisu zaživjela: Budimpešta je 2004. ušla u Europsku uniju i time izgubila mogućnost bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, a povlašteni položaj u Rijeci nikad nije ostvaren. Treća je točka, međutim, pokrenula proces koji je Hrvatsku koštao nadzora nad najvećom nacionalnom naftnom kompanijom.
Ključni kronološki koraci
- 2003.: Račanova vlada prodaje MOL-u 25 % plus jednu dionicu Ine za oko pola milijarde američkih dolara.
- 2006.–2007.: kabineta Ive Sanadera plasira 15 % dionica građanima i 7 % zaposlenicima, što povećava napetosti s Budimpeštom.
- 2008.: MOL otkupljuje dodatnih 22 % – uključujući presudnih 7 % od Fonda hrvatskih branitelja – i doseže 47 % vlasništva, dok država pada ispod 45 %.
-
- siječnja 2009.: u Zagrebu se potpisuju izmjene dioničarskog ugovora koje mađarskoj strani daju odlučujući glas u Nadzornom odboru i Upravi te uvode pozicije izvršnih direktora imenovanih po uputama iz Budimpešte.
Kasnije je postalo jasno da su „kompromisi” imali i kazneni predznak: zbog mita od deset milijuna dolara pravomoćno su osuđeni Sanader (šest godina zatvora) i predsjednik MOL-a Zsolt Hernadi (dvije godine, u odsutnosti). Mađarsko tužiteljstvo ipak je odbilo ispitati Hernadija, obrazloživši to zaštitom nacionalnih interesa.
Gospodarske posljedice
Od 2008. do 2024. MOL je povećao broj zaposlenih za približno 7 800 radnika, dok je Ina istodobno izgubila gotovo 7 000 radnih mjesta. Kompanija je, umjesto proizvođača i prerađivača nafte, sve više postala prodajni lanac unutar MOL-ove regionalne mreže.
Događaj iz veljače 2000. tako je, kako se danas vidi, pustio „duha iz boce” i zacrtao put prema modelu u kojemu Zagreb više nije gospodarski kapetan svoje najveće energetske tvrtke.
