Prema najnovijim podacima Svjetske banke, objavljenima na grafu prosječnih neto mjesečnih primanja, ekonomske razlike među državama i dalje su goleme.
Na samom dnu ljestvice nalazi se Kuba s prosječnom neto plaćom od svega 36,5 američkih dolara. Slijede Egipat (137,6 USD) i Nigerija (140,8 USD), dok se u prvih šest s najnižim primanjima nalaze još Pakistan, Venezuela i Šri Lanka, sve s plaćama nižima od 210 USD.
U donjem dijelu poretka dominiraju zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike, gdje visoka inflacija, politička nestabilnost i ograničene gospodarske prilike znatno umanjuju kupovnu moć stanovništva. Stručnjaci upozoravaju da dugotrajne niske plaće potiču iseljavanje radne snage, rast sive ekonomije i produbljuju društvene nejednakosti.
U sredini ljestvice nalaze se Iran, Alžir, Tunis i Indonezija s iznosima između 250 i 325 USD. Iako osjetno viši od najnižih, ti prihodi i dalje ne dosežu globalni prosjek i nerijetko nisu dovoljni za pokrivanje osnovnih troškova života.
Zanimljivo, na popisu se pojavljuju i veće ekonomije poput Brazila i Vijetnama, gdje prosječna plaća doseže oko 430 USD. Najviši iznos unutar analizirane skupine, no još uvijek u kategoriji niskih primanja, imaju Peru i Gruzija – nešto ispod 500 USD.
Analitičari Svjetske banke poručuju da podatke treba gledati u kontekstu lokalnih cijena, no brojke jasno potvrđuju da je jaz u prihodima među državama i dalje jedan od najvećih globalnih izazova.