Na zapadnom rubu Zadra, u četvrti Diklo, cijena kvadrata već je dosegnula oko 5.000 eura – razina rezervirana za najelitnije hrvatske lokacije. Investitori ondje najavljuju „sljedeću veliku stvar”, luksuzne rezidencije i mirni mediteranski život koji bi, kako vjeruju, u idućih deset godina trebao potpuno procvjetati.
Međutim, nekoliko koraka dalje od promo-rendera slika je mnogo prizemnija. U naselju se živi između šljunčanih cesta i prašine koja se diže s nedovršenih gradilišta, dok osnovni sadržaji gotovo da i ne postoje. Diklo nema ljekarnu, poštu, vrtić, obiteljskog liječnika ni zubara. Područna škola prima samo učenike od prvog do četvrtog razreda, a mjesna mesnica i trafika nikad nisu ni otvorene. Jedina trgovina i bankomat više su se puta našli pred gašenjem.
Stariji mještani pamte vrijeme kada se za Diklo govorilo da je „zlatni vrtić” – mjesto sporog, zajedničkog života pod borovima. Danas su borovi uglavnom nestali, a uz usku prometnicu niču kockaste novogradnje bez lokalnog identiteta, gotovo bez zelenila. Nekadašnji kamp i šuma ustupili su mjesto velikom parkiralištu, a javni prostor prepušten je privatnim interesima.
Tako se Diklo trenutno nalazi između dva svijeta: na papiru elitna zona s cijenama koje pritišću i najdublji džep, u stvarnosti kvart bez osnovne infrastrukture koji, prije nego „eksplodira” luksuzom, prvo mora dobiti – osnovne uvjete za život.