Na Vijencu Petrove gore u Osijeku stanari već tridesetak dana svjedoče neobičnoj i sve dramatičnijoj situaciji. Starija žena, identificirana samo inicijalima Z. L., nakon sudske deložacije krajem rujna vratila se u zgradu i smjestila na stubište, točno ispred zapečaćenih vrata stana u kojem je, prema vlastitim riječima, provela 43 godine.
ŽIVOT NA PROSTIRCI Žena spava na tankoj prostirci, stvari drži u nekoliko vrećica, a od susjeda prihvaća samo neotvorene mesne nareske, paštete i mlijeko jer, tvrde stanari, strahuje od trovanja. Nitko ne zna gdje obavlja osnovne higijenske potrebe niti gdje se kupa.
ODBILA SVE OBLIKE SMJEŠTAJA Iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad potvrdili su kako joj je odmah nakon deložacije ponuđen smještaj i druge usluge sustava socijalne skrbi. „Neposredno nakon deložacije s osobom je obavljen razgovor, te je upoznata s pravima i uslugama iz sustava socijalne skrbi. Odbila je sva prava i usluge iz sustava socijalne skrbi, uključujući i mogućnost smještaja u udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi”, naveli su.
POLICIJA: NEMA KRŠENJA REDA I MIRA Policija je proteklih godina više puta intervenirala zbog različitih prijava vezanih uz istu osobu, no u zadnjih mjesec dana nije evidentirano remećenje javnog reda i mira. Djelatnici su ipak obišli zgradu dan nakon što su stanari ponovno zatražili pomoć, ali ženu nisu zatekli jer se, uobičajeno, rano udaljila, ostavivši stvari na stubištu.
STRAH I NEMOĆ SUSJEDA Stanari su promijenili bravu na ulazu i privremeno isključili interfon, no priznaju da ih više brine zdravstveno stanje samoproglašene Beograđanke, koja uporno ponavlja da „nikad neće pristati na hrvatsko državljanstvo ni prebivalište”. Posebno su zabrinuti roditelji djece koja svaki dan moraju proći pokraj njezina improviziranog ležaja.
ŽENA TVRDI DA JE STAN NJEZIN Na zapečaćenim vratima ostavila je natpis u kojem tvrdi da je „stan privatno vlasništvo od prvog dana useljenja” te da se dokazi nalaze na Vrhovnom sudu. Prije deložacije, podsjećaju susjedi, u stanu je živjela bez struje i plina, a jednom je pokušaj grijanja lučicama zamalo izazvao požar.
Kako se bliže hladniji dani, stanari strahuju da bi boravak na stubištu mogao postati opasan po njezino zdravlje te i dalje traže institucionalno rješenje koje bi joj jamčilo siguran krov nad glavom, a zgradi vratio osjećaj sigurnosti.