Vladajući pokret Europa sad želi ispuniti predizborno obećanje i skratiti radni dan u Crnoj Gori s osam na sedam sati. O toj mjeri trenutačno pregovaraju Vlada, reprezentativni sindikati i Unija poslodavaca, a ishod će biti poznat tek nakon završetka socijalnog dijaloga.
Najglasniji protivnici dolaze iz građevinskog i turističkog sektora, gdje već sada kronično nedostaje radne snage. Iz Unije poslodavaca upozoravaju da bi skraćivanje radnog vremena „podrazumijevalo temeljnu reorganizaciju poslova, forsiranje prekovremenog rada i preraspodjelu radnog vremena”, što bi dovelo do novih troškova ili zapošljavanja koja brojni poduzetnici ne mogu financirati. Posebno ističu kako je „skraćivanje radnog vremena za većinu poslova u turizmu apsolutno nemoguće”.
Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, koje vodi Naida Nišić, tvrdi da Inspekcija rada od 1. siječnja nije zabilježila potrebu za uvođenjem prekovremenog rada u gospodarstvu. Iz resora poručuju da će „proces implementacije biti pažljivo planiran, u suradnji sa sindikatima, poslodavcima, akademskom zajednicom i drugim relevantnim dionicima” te da analize moraju potvrditi kako sedmosatni radni dan neće narušiti ključne ekonomske pokazatelje.
Javni sektor, u kojem radi oko 80 tisuća ljudi – gotovo trećina svih zaposlenih u zemlji – već se proziva zbog sporosti i neučinkovitosti. Poslodavci stoga traže da se država prije skraćenja radnog vremena pozabavi optimizacijom administracije, suzbijanjem sive ekonomije i sprečavanjem zlouporabe bolovanja.
U Ministarstvu pak vide upravo skraćivanje radnog vremena kao dio rješenja te se pozivaju na „suvremene europske trendove i brojna istraživanja” koja, kažu, dokazuju da kraći radni dan povećava zadovoljstvo zaposlenih, smanjuje bolovanja i na dulji rok koristi i poslodavcima i društvu.
Hoće li Crna Gora doista postati prva država u regiji s formalno kraćim radnim vremenom, ovisit će o rezultatima pregovora koji bi trebali pokazati mogu li očekivane društvene koristi nadmašiti strahove gospodarstvenika.