Najduži hrvatski podmorski cjevovod, dug gotovo 21 kilometar i vrijedan oko 7 milijuna eura, stigao je do najudaljenijih šibenskih otoka – Kaprija i Žirja. Građevinski radovi privode se kraju, tlačna proba je završena, a Vodovod i odvodnja Šibenik očekuje da će se cjevovod službeno pustiti u rad najesen, nešto prije ugovorenog roka do kraja godine.
Unatoč tom inženjerskom pothvatu, Žirjani će vodu iz gradskog sustava vidjeti tek na papiru. Za razliku od Kaprija, gdje je sekundarna mreža izgrađena još ranije pa bi voda uskoro mogla poteći iz kućnih slavina, Žirje nema unutaro otočnu mrežu. Stanovnici će i dalje skupljati kišnicu u gusterne i čekati vodonosce, a na rijetkim hidrantima crpiti vodu cijevima do svojih cisterni.
„Najveći problem je raštrkanost kućanstava, što gradnju mreže čini zahtjevnijom i skupljom”, kaže direktor Vodovoda Zvonimir Štrkalj. S gradonačelnikom Željkom Burićem već se razgovaralo o potrebi dovođenja vode do kuća, no Štrkalj priznaje da trenutačno ne postoji ni projektn-a dokumentacija ni osigurano financiranje. Ne zna se ni kolika bi bila cijena radova, niti iz kojeg bi se fonda novac namakao.
Idući koraci uključuju rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, izradu idejnog i izvedbenog rješenja te prikupljanje lokacijske i građevinske dozvole. Tek tada će se moći kandidirati za europski ili državni novac. Precizni rokovi za Žirje zasad su – nepoznanica.
Spasonosni cjevovod ipak donosi jednu konkretnu promjenu: spajanjem otočne vodospreme na gradski sustav, svi vlasnici kuća na Žirju plaćat će istu cijenu vode kao i stanovnici Šibenika. Do dotoka vode iz slavina, međutim, Žirjani će još neko vrijeme ostati – kratkih rukava.