Iako je ovosezonska žetva završena uz obilne prinose i najnižu otkupnu cijenu pšenice u posljednjem desetljeću, hrvatski potrošači na policama ne vide nikakvo olakšanje. Naprotiv, cijene kruha i peciva nastavljaju rasti.
• Otkupna cijena pšenice pala je na povijesno niske razine, a proizvodnja je bila dovoljna da podmiri domaće potrebe. • Proizvođači brašna bilježe pad ulaznih troškova, no snižavanje se ne prelijeva na maloprodaju. • Bijeli kruh u trgovinama doseže i 2 eura, raženi i integralni kreću se do 3 eura, a najmanja peciva odavno su preskočila granicu od 1 eura.
Poljoprivrednici upozoravaju da pri sadašnjim otkupnim cijenama posluju s gubitkom, dok su potrošači suočeni s „krušnom inflacijom” kakva se ne pamti. Ekonomski analitičari napominju da razlika između vrijednosti sirovine i krajnjeg proizvoda nikada nije bila veća; pad cijena pšenice i brašna jednostavno ne prati formiranje cijena u pekarskoj vitrini.
Situaciju dodatno komplicira podatak da Hrvatska, unatoč dovoljnoj količini domaće pšenice, i dalje uvozi kruh i brašno. Stručnjaci u tome vide paradoks – seljaci se bore za opstanak, a potrošači plaćaju tuđu maržu.
Bez učinkovitije kontrole marži duž lanca „od polja do stola”, i bez koherentne poljoprivredne politike, analitičari ne očekuju skoro smanjenje cijena kruha. Dok se čeka odgovor države, nezadovoljstvo proizvođača i kupaca raste, a kruh – simbol osnovne prehrambene sigurnosti – postaje sve skuplja namirnica na hrvatskom stolu.
