EU ministri nadležni za konkurentnost u četvrtak su pojačali pritisak na Europsku komisiju da ukloni takozvana teritorijalna ograničenja opskrbe (TSC) – praksu kojom proizvođači onemogućuju trgovcima da iste proizvode nabavljaju gdje god žele unutar jedinstvenog tržišta.
Na sastanku Vijeća za konkurentnost usvojeni su zaključci uz Agendu za potrošače 2030. u kojima se TSC-ovi opisuju kao „neopravdani”. Iako je industrijski povjerenik Stéphane Séjourné priznao da problem „pogađa prehrambeni lanac”, upozorio je da treba izbjeći pretjerano reguliranje: „Teškoća je u tome da se izbjegne preregulacija… ponekad dobre namjere donesu negativne posljedice.”
Poziv da se djeluje došao je i pismenim putem: austrijski ministar gospodarstva Wolfgang Hattmannsdorfer zatražio je brzu intervenciju, a njegovu inicijativu poduprle su Hrvatska, Češka, Grčka, Luksemburg, Slovenija i Nizozemska.
Trgovci: pakiranjem se čuvaju skupe granice
Maloprodajni sektor tvrdi da veliki brendovi umjetno dijele tržište kako bi očuvali više cijene u pojedinim državama. „Veliki proizvođači čak prilagođavaju ambalažu – od boje do jezika na etiketi – kako bi spriječili prelazak robe preko granice. Ako žuti čips završi u zemlji gdje se prodaje plavi, dostave odjednom stanu”, opisala je Christel Delberghe, glavna direktorica organizacije EuroCommerce.
Proizvođači: nije isto tržište jednaki trošak
Prehrambena industrija odbacuje optužbe i podsjeća da jedinstveno tržište nije „jedinstveno troškovno” tržište. U priopćenju se navodi da „27 različitih tržišta ne može rezultirati identičnim razinama cijena” jer proizvođači posluju u šumi nacionalnih propisa i poreznih sustava.
Direktor FoodDrinkEuropea Dirk Jacobs otišao je korak dalje: „Svaljivanje krivnje na teritorijalna ograničenja opskrbe neće sakriti stvarni problem: sve veća koncentracija maloprodaje koja istiskuje poštenje iz agro-prehrambenog lanca.”
Što dalje?
Iako su ministri složni da je problem stvaran, Komisija zasad ne obećava novu regulativu. Bruxelles prvo želi procijeniti rizik od mogućeg „pretjeranog propisivanja”, dok trgovci i proizvođači nastavljaju međusobno prozivanje. U međuvremenu, potrošači u državama s manjom kupovnom moći i dalje plaćaju više za iste proizvode – upakirane u drugačije boje, ali s istim sadržajem.