Redatelj i scenarist Bart Layton – autor zapaženog „American Animalsa” – donio je novi policijski triler „Autocesta zločina” (eng. „Crime 101”), ekranizaciju istoimenog romana Dona Winslowa. Film se otvoreno nadovezuje na opus Michaela Manna, spajajući neonoir, urbani egzistencijalizam i visoko stiliziranu akciju po kojima su „Lopov”, „Vrućina” i „Collateral” stekli kultni status.
U središtu priče nalazi se Mike Davis (Chris Hemsworth), hladnokrvni kradljivac dragulja koji već godinama pljačka duž kalifornijske Autoceste 101, dosljedno izbjegavajući žrtve i krvoproliće. Na njegov se trag hvata iskusni detektiv Lou Lubesnick (Mark Ruffalo), uvjeren da su niz nedavnih krađa djelo „istog tipa koji mu neprestano izmigolji”.
Davis, pripremajući „posljednji posao”, ulazi u odnos s dvjema ženama: potencijalnom djevojkom koja ga mami da zauvijek ostavi kriminal, te agenticom osiguranja Sharon Colvin, čija je tvrtka pokrila upravo ukradene dijamante vrijedne tri milijuna dolara. Ta trokut-napetost pokreće radnju dugu 140 minuta, tijekom koje Layton paralelno gradi profile sva tri lika.
„Autocesta zločina” nije tek puka kopija „Vrućine”. Uz mannovsku atmosferu preuzima i duh „Vozača” Waltera Hilla, dok se tematski hvata u koštac s današnjim raslojavanjem između bogatstva i siromaštva. Metalik-zelena noćna panorama Los Angelesa u uvodnoj sceni – snimljena u preokrenutom rakursu – odmah uvlači gledatelja u svijet gdje se glamur i opasnost sudaraju svakim kilometrom asfalta.
Iako Laytonova režija ne posjeduje Mannovu lasersku preciznost u vođenju podzapleta, film unatoč dužini ne gubi ritam, a glavna trojka ostaje uvjerljiva, ponajviše zahvaljujući kemiji Hemswortha i Ruffala. Dodatnu težinu donosi činjenica da su obojica glumaca već surađivala s Mannom – prvi u „Blackhatu”, drugi u „Collateralu” – pa njihovo suočavanje djeluje kao logičan nastavak te neonske, kriminalne genealogije.
Rezultat je čvrst, atmosferičan triler koji se odlično uklapa u neformalni kanon „mannovskih” filmova, a ljubiteljima žanra nudi dovoljno vlastitog identiteta da ga ne dožive samo kao stilsku vježbu.