Ukrajinski novinar i redatelj Mstyslav Černov – prošlogodišnji oskarovac za „20 dana u Mariupolju” – predstavio je novi dokumentarac „2 000 metara do Andrijivke”, snimljen usred prošlogodišnje protuofenzive na istoku zemlje.
• Što prikazuje Film prati pripadnike 3. jurišne brigade ukrajinske vojske tijekom operacije oslobađanja sela Andrijivka u Donjeckoj oblasti. Jedini put do cilja vodi kroz dva kilometra uskog šumarka okruženog otvorenim poljima – prostor koji im istodobno pruža zaklon i postaje masovna grobnica.
• Kako je snimano Materijal dolazi s dviju razina: središnje mjesto zauzimaju snimke s vojačkih body-kamera, dok Černov i malobrojna ekipa hodaju istom rutom, bilježeći borbu iz neposredne blizine. Redatelj ističe da mu je bilo ključno „osjetiti tlo na kojemu sam odrastao” – krajolike oko rodnog Harkiva koje danas jedva prepoznaje.
• Lament, a ne spektakl Mnogi vojnici koje gledamo u filmu poginuli su tijekom višemjesečne montaže. Premijera u Kijevu u svibnju 2024. pretvorila se u komemoraciju: udovice, djeca i roditelji prvi su put vidjeli posljednje trenutke svojih najmilijih. Žena vojnika sa pozivnim imenom Ševa zahvalila je autoru riječima: „Sada ću unuku moći pokazati tko mu je bio djed.”
• Film o udaljenostima Naslovnih 2 000 metara postaje metafora za druge jazove: između bojišta i kijevskih kina u kojima se jede kokice, između vojnika i sunarodnjaka koji pokušavaju živjeti „normalno”, te između ukrajinske stvarnosti i udobnih zapadnih crvenih tepiha na kojima je Černov primao nagrade.
Redatelj ne krije osjećaj krivnje: vijesti o pogibijama stizale su mu dok je u Londonu preuzimao nagradu BAFTA. „Uvijek je postojala apsurdna praznina između njihovih rovova i mog odijela”, priznaje.
• Što želi postići Černov tvrdi da film nije „antiratni manifest”, nego pokušaj da se dokumentira gole činjenice rata i skrati psihološka distanca unutar ukrajinskog društva. Vojnici koji su pogledali film u kijevskom multipleksu rekli su mu: „Želimo da ga i ostali vide, da znaju kroz što prolazimo.”
• Umjetničke reference Autor je vizualnu inspiraciju pronašao u djelima slikara Prvog svjetskog rata Paula Nasha. Ogoljeni, spaljeni pejzaži Donbasa podsjećaju ga na Nashovu sliku „We Are Making a New World”, ali i, kaže, na „šume Verduna, samo 30 kilometara od moje kuće”.
„2 000 metara do Andrijivke” tako istodobno funkcionira kao triler, elegija i upozorenje da se rat ne može svesti na statistiku. Černov je još jednom približio rovove svjetskoj publici – ovaj put na opasnoj udaljenosti od nula metara.