Zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša jutros je na groblju Mirogoju predvodio misu uoči svetkovine Svih svetih i Dušnog dana. Okupljenim vjernicima poručio je da se „ne okupljamo oko hladnih grobova, nego oko svjetla svijeća koje su svjetlo uskrslog Krista, svjetlo nade i vječnog života”.
U homiliji je, oslanjajući se na riječi svetog Pavla „Meni je život Krist, a umrijeti dobitak”, sažeo temelj kršćanske perspektive života i smrti. Vjernike je pozvao da ove dane žive „s pogledom usmjerenim prema obećanju budućega”, naglašavajući kako mjesto tuge treba zauzeti molitva, a sjećanje se pretapa u zahvalnost.
„Svaki križ, podignut nad grobom, pokazuje put prema nebu i znak je čežnje za ponovnim susretom”, istaknuo je Kutleša. Dodao je da groblje smatra „školom tišine” u kojoj utihnu ljudska nadmetanja i „lakše čujemo glas savjesti, šapat duše i tihi glas Boga”.
Nadbiskup je podsjetio da svaki grob, bez obzira na veličinu, svjedoči prolaznosti zemaljskog života i trajnosti duše: „Sjeti se da si prah, ali i da je tvoj prah predviđen za uskrsnuće.” Smrt, rekao je, ne znači kraj, nego otvara novo poglavlje „koje ne poznaje suze, bolest ni prolaznost”. Nazvao ju je učiteljicom poniznosti, mudrosti i vjere jer „pokazuje granicu našega bića”, vraća bitnome i podiže pogled prema nebu.
Pozvao je na pomirenje i oprost, osobito unutar obitelji i zajednica, te na molitvu za „zaboravljene pokojnike, one za koje nema tko moliti”. Središte dana, naglasio je, nije grob, nego križ iz kojeg prosijava svjetlo Kristova uskrsnuća: „Krist nije došao objasniti zašto se umire, nego pokazati kako se umire – u povjerenju, predanju i ljubavi.”
Zaključio je da je smrt „kraj zemaljskog puta, ali ujedno trenutak istine u kojem se naš život mjeri ljubavlju”, pozvavši okupljene da blagdane Svih svetih i Dušnog dana proslave u duhu nade, vjere i zahvalnosti.